KUHINJA

ŠTO JE MODERNA KUHINJA?

         Moderna kuhinja je prostor gdje obitava i radi moderna kuharica!

         Mislite da se šalim? Iako odgovor zvuči djetinjasto, izrekao sam suštinu kuhinje, kao i njenu cjelokupnu namjenu! Centar kuhinje je osoba koja boravi i radi u njoj, i ako želimo da kuhinja bude odraz funkcionalnosti i modernog načina razmišljanja tada postavimo kuhinju oko kuharice; ubacimo li kuharicu u kuhinju pitanje je hoćemo li postići željeni optimum.

         Što sam ovime namjeravao reći? Evo što: jadne li kuharice čiju kuhinju oprema osoba sa maksimumom kuharskog umijeća u pripremi tvrdokuhanih jaja ili podgrijavanju sintetičke hrane u mikrovalnoj pećnici! Koliko ljudi pri odabiru kuhinje gleda prvenstveno na njenu funkcionalnost? Koliko ljudi prepoznaje ekonomičnost i svrsishodnost rasporeda kuhinjskih elemenata u moru modela, oblika i boja? Zašto patimo na vizualni dojam, iako se i iza raskoši materijala i brendiranih imena često puta krije mačak u vreći? I što je, u stvari, moderna kuhinja? Zašto sam odabrao baš nju?

         Kuhinja je najkompliciranija prostorija u stambenom objektu. U njoj je sjecište svih instalacionih sustava i najveća koncentracija uređaja, namještaja i opreme. Kao takva morala bi biti maksimalno kompaktna i tvoriti optimalan i funkcionalan hibridni sustav. Zbog toga bi opremanje kuhinje morali sagledati do najekstremnijih varijacija i najsitnijih detalja; nakon pomnog planiranja kuhinja može postati najsuvremeniji sustav za napredan i komforan stil života.

         Do sada smo proučili razne sustave instalacija, i vrijeme je da ih objedinimo na jednome mjestu.

PLANIRANJE KUHINJE

         Planiranje kuhinje počinje od kuharice, i načina kuhanja! Ako se kuhanje bazira na osnovnoj pripremi hrane bez izražene potrebe za tehničkim pomagalima i uređajima koji nam danas stoje na raspolaganju, neka kuhinja bude široka, prozračna i jednostavna! Ne opremajte je nepotrebnim uređajima i opremom koja će samo nakupljati prašinu. Posvetite se estetici, jer minimalistički opremljena kuhinja daje širok manevarski prostor za opremanje vizualnim detaljima.

         S druge strane pak, ako je kuharica napredna, želi minimalizirati vrijeme pripreme a maksimalizirati procese, stalno širiti znanja i obogaćivati načine pripreme hrane, tada se posvetite detaljnom planiranu funkcionalnosti i namjene; raspitajte se za uređaje koji vam odgovaraju i olakšavaju planirane radnje, pokušajte što optimalnije rasporediti kuhinjske elemente i uređaje i nemojte škrtariti na samom sebi! Dobro razmotrite slijedeće poglavlje; koliko god da je napredno vaše općekulturno i tehničko znanje, postavite se u ulogu neznalice i detaljno proučite svaku sitnicu koju namjeravate ugraditi u kuhinju!

         Osnova kuhinje je prostor! Prilikom planiranja novogradnje planirajte veliku i bogato opremljenu kuhinju. Ako planirate malu kuhinju, prilikom opremanja mogla bi ispasti pretrpana. Ako pak kuhinja ispadne prevelika, izgubit će svoju namjenu optimalno uređenog prostora zbog grupiranja ili umnožavanja elemenata koji ispunjavaju prevelik prostor. Razmislite i o centralnoj smočnici: to je velika prostorija od otprilike 8 metara kvadratnih koju vratima ili prolazom (ili čak prolazom skrivenim u kuhinjski element) povezujete s kuhinjom. Zašto tako velika prostorija? Prvenstveno radi funkcionalnosti: ako ste kuharica širokog spektra djelovanja, tada vjerojatno imate i puno kuhinjske opreme (suđa, uređaja i slično). Smještaj istog u skučene kuhinjske elemente predstavlja velik problem; zašto ga ne bi smjestili u smočnicu? Zamislite prostoriju sa prolazom u sredini i širokim policama sa svake strane: možete smjestiti suđe, strojeve, potrepštine, zamrzivač, rashladnu vitrinu za boce, povrće, voće… Kuhinjski elementi neka vam služe za pregledan i uredan smještaj stvari koje svakodnevno koristite!

         Da ne duljimo, idemo sa konkretnim savjetima.

ERGONOMIJA U KUHINJI

         Jedna od najljepših kuhinja koju sam vidio je dizajnerska kuhinja minimalistički dotjeranih površina duljine radne plohe 5 metara, plus samostojeći visoki elementi sa dvije pećnice, grijanom ladicom i ugradbenim hladnjakom. Kombinacija boja je brušeni aluminij – mat  bijela, oprema vrhunska, sudoper integriran u radnu plohu, sve ladice i vrata na elektromotorni pogon… uz adekvatnu cijenu, naravno! Cijena kuhinje s montažom (i popustom) jednaka je cijeni luksuznog automobila više klase!

         Izgled i dizajn kuhinje su san snova, apsolutni maksimum obzirom na jednostavnost boja, linija i oblika! Opremljena je vrhunski, kvalitetnim brendiranim uređajima i… najbolji je odabir za one koji ne kuhaju  u njoj! Zašto?

         Kao prvo, namijenjena je za ugradnju u kuhinje čija je duljina preko 5 metara, jer se elementi ne mogu razdvojiti i postaviti u obliku slova L. To i ne predstavlja neki problem, ali… Radna površina duljine 5 metara totalni je funkcionalni promašaj! Sudoper je ugrađen na lijevoj strani radne površine, pa slijedi skoro tri metra ničega, a skroz desno je ugradbena ploča za kuhanje! Što je u tome loše? Ako ne kuhate, ništa! Ako ste kuharica, idemo malo računati: za kuhanje prosječnog ručka potrebna je priprema namirnica, pranje namirnica, nalijevanje vode u posudu, stavljanje posude na ploču za kuhanje, pa priprema druge namirnice, pranje, miješanje sadržine u loncu… I tako u krug. U prosjeku napravite oko 150 metara (što i nije loše za kondiciju, ali kuhinja nije zamišljena kao fitness – centar). K tome dodajte doručak, večeru, užinu, kavu, čaj… Aktivna kuharica zadužena je za rekreativno hodanje od preko 100 kilometara godišnje! Jednostavno, tijekom četrdesetogodišnje kuharske karijere prosječna kuharica propješači do Moskve i natrag! Brojke govore za sebe. Svaki komentar je suvišan.

         Kako izgleda idealna kuhinja? Za početak stanite na najpogodnije mjesto u kuhinji i ne mičući noge pokušajte ispruženim rukama dohvatiti radnu površinu, ploču za kuhanje, element sa priborom za kuhanje, element sa začinima i sudoper. Možete li? Ako ne možete, kuhinja vam nažalost nije idealna. Idealan raspored kuhinjskih elemenata je kad vršite sve radnje vezane uz pripremu namirnica i kuhanje a da pri tom ne učinite ni koraka! Doslovno zamislite situaciju u kojoj pripremite namirnice i posuđe, sjednete na barski stolac postavljen u poziciji dohvata i ne silazite s njega dok ručak nije zgotovljen. Da li je to moguće? Moguće je, i te kako! Malo razmišljanja, planiranja, odbacivanja stereotipa i funkcionalna i ergonomski namještena kuhinja može biti vaša! Pokušajte planirati na opisani način. Estetiku stavite u kasniju fazu planiranja, jer ju možete uklopiti u bilo koji oblik funkcionalnosti. Funkcionalnost je, nažalost, puno teže uklopiti u estetiku.

         Na slici je prikazana skica razmještaja radnih površina; zamislimo da se elementi sa pećnicom i hladnjakom nalaze lijevo od radne površine za brzu pripremu. Naime, moderne pećnice ne trebaju biti na dohvat ruke. Dovoljno ih je radi lakšeg rukovanja postaviti na optimalnu visinu. Shvatit ćete opasku ako ste pobornik suvremenog načina pripreme hrane u pećnici, koja se laički zove „stavi i zaboravi“. Jer, ako ste kvalitetno pripremili namirnice prije ulaganja u pećnicu, svako otvaranje vrata za vrijeme pečenja je nepotrebno! Staromodna „podlijevanja“ ili okretanja posuda za pečenje uz neekonomično hlađenje pećnice i izazivanje termičkih šokova znak je da ne shvaćate funkcionalne mogućnosti modernih pećnica.

         Pobornik sam pripreme svih namirnica prije početka kuhanja; za tu svrhu je i namijenjen dio radne plohe za brzu pripremu hrane, kao prostor za odlaganje namirnica koje vadimo iz hladnjaka. Radna površina za brzu pripremu hrane idealna je i za ono što joj govori ime: izrada sendviča, namaza, jednostavnih međuobroka i slično; nalazi se neposredno uz hladnjak i broj učinjenih koraka svodi se na minimum.

         Prostor za „mokru“ pripremu hrane je prostor za pripremu namirnica prije početka kuhanja; priprema i pranje povrća, mesa i slično uz broj učinjenih koraka sveden na minimum. Zatim slijedi centralno postavljena ploča za kuhanje; kad jednom započnemo sa kuhanjem, nema potrebe za hodanjem po kuhinji; lijevo su pripremljene namirnice na „mokroj pripremi“, a na „pripremu i odlaganje“ možemo odlagati zgotovljenu hranu, začine, vršiti pripremu hrane za serviranje i slično.

         Pokušao sam u par rečenica objasniti kako kuhinja nije samo dizajn i oprema. Prilikom planiranja kuhinje počnite od njezine funkcionalnosti. Savjetujte se sa majstorima i dizajnerima, po mogućnosti sa dizajnerima kojima kuhanje nije stran pojam. (Mali trik: ako se znate služiti wokom zatražite mišljenje dizajnera o wok – kuhinji; biti će zanimljivo čuti reakciju, što će vam biti i oslonac za daljnje konzultacije).

OPREMANJE KUHINJE

         Preskočit ću dizajn i projektiranje kuhinje; previše je subjektivnih čimbenika vezano uz to a i sama tema bila bi preopširna. Opisat ću moderan pristup instalacijama u kuhinji, odabiru i ugradnji sustava i njihovoj integraciji. Oslonit ću se na upravljanje sustavima modularnom instalacijskom opremom. Opisi će biti općeniti, i obuhvaćat će većinu mogućih scenarija u kuhinji. Krenimo redom.

VODOVODNA INSTALACIJA, KANALIZACIJA, OTPACI

         Sada pomišljate da to nije nikakva mudrolija, zar ne? Vodovod i kanalizacija briga je vodoinstalatera, i ništa više. Jeste li sigurni?

         Voda je voda. Potreban je priključak za vodovodnu slavinu i priključak za perilicu suđa. Što se pak kanalizacije tiče potreban je priključak za sudoper. Priključak za perilicu nije potreban jer se perilica najčešće priključuje na sifon kuhinjskog sudopera. I to je to.

         A sada situacija: dopao vam se hladnjak sa ledomatom i hlađenjem vode (dispenzorom, odnosno dispenserom), kupite ga, postavite za to predviđeno mjesto, želite ga priključiti, kad na poleđini – utikač s kablom i cijev za priključak na gradski vodovod! I što sad? Ili zamjena hladnjaka, ili improvizacija priključka ili nasmiješen i sretan vodoinstalater. A ima i modela koji zahtijevaju i priključak na kanalizaciju, radi otjecanja suvišne vode iz ledomata ili pri automatskom odmrzavanju. Pri planiranju vodovodne instalacije postavite priključak za vodu i kanalizaciju na zid iza hladnjaka; za izvedbu su dovoljne instalacione cijevi najmanjeg promjera. U slučaju nekorištenja cijevi su ionako zatvorene, a mogu poslužiti kao priključno mjesto tijekom kasnijih adaptacija kuhinje.

         Kuhinja je prostorija s povećanom opasnošću od poplave. Stoga postavite senzore za vodu i spojite ih na upravljačku jedinicu. U slučaju pucanja vodovodne cijevi senzori će registrirati razlijevanje vode po podu i oglasit će se alarm. Za sigurnost možete ugraditi vrlo jednostavan sustav za sprječavanje poplave kao dodatak sustavu zaštite od poplave (vidi sliku 1): na centralnu jedinicu spojen je elektromagnetni ventil koji u slučaju poplave automatski zatvara dovod vode u kuhinjsku vodovodnu instalaciju.  Postoje i kompleti za jednostavnu ugradnju sa bežičnim senzorima, upravljačkom jedinicom i elektroventilima (slika 2). U prodaji su i mnogobrojne izvedbe integriranih alarma sa senzorom (slika 4); dovoljno je da ga uključite i postavite na mjesto mogućeg puknuća cijevi. U slučaju poplave oglasit će se alarm. Nedostatak ovih uređaja je nemogućnost povezivanja sa kontrolnim jedinicama i elektromagnetima.

         Za spajanje perilice suđa na vodovodni priključak postoje sigurnosne spojne cijevi sa tzv Aqua – stop funkcijom (slika 3); u slučaju puknuća cijevi mehanizam automatski zatvara dotok vode. Taj sustav je pouzdan, ali ne sprječava istjecanje vode kapanjem ili laganim mlazom.

         Što se tiče postavljanja sifona (kupaonski top – sifon) ispod perilice suđa vode se žustre rasprave; da li su potrebni i koju vrstu slivnika ugraditi. Pazite, top – sifon ima svoju funkciju skupljanja i odvođenja viška vode prilikom poplave. Što se tiče modela, preporučio bih krajnje slivnike s plovkom; sifon vjerojatno nikada neće biti u funkciji, ali ugradnja istog predstavlja otklanjanje posljedica poplave. Sam sifon – slivnik postavljen je ispod perilice, sakriven je od pogleda i ako se osigura sprječavanje širenja mirisa iz kanalizacije i istjecanje povratne vode ne vidim razlog zašto ga ne bi ugradili na kuhinjski pod.

         Moja osobna preporuka je da ugradite odvojeni kanalizacijski priključak za perilicu suđa. Naime, u slučaju spajanja na odvod sudopera i čestog izbacivanja vruće vode iz perilice može doći do oslabljenja spojeva na plastičnom sifonu sudopera, njegovog razdvajanja ili pucanja. Ugradnjom posebnog odvodnog priključka izbjeći ćete moguću havariju.

         Zbrinjavanje kuhinjskog otpada svodi se na bacanje u kantu za smeće, zar ne? Da li ste ikad čuli za kompaktore i dispozere? Ili za rješavanje otpada direktno sa radne površine? Ako niste, objasnit ću vam.

         Naime, kuhinja je najveći izvor otpada. Organski otpad, PVC i PET ambalaža, metalne konzerve, papirnate kutije, tekući otpad… Raznovrsnost kuhinjskog otpada predstavlja osnovni problem radi odvojenog sakupljanja reciklirajućeg otpada i zbrinjavanja pogodnog za okoliš! Na slici 8 prikazan je moderan sudoper sa ladicom za zbrinjavanje otpada. Ladica se sastoji od četiri pretinca koji se mogu lako izvaditi radi pražnjenja; pretinac za krupni organski otpad, pretinac za PET ambalažu, pretinac za metalni otpad i pretinac za papir. Namjenu svakog pretinca, naravno, možemo odrediti sami.

         Da bi izbjegli stalno otvaranje ladice na radnu površinu se ugrađuje otvor za otpatke (slika 8 desno);          poklopac hermetički zaptiva otvor koji vodi u kantu za otpatke (slika 5). Postoje i poklopci upravljani elektromotorom. Za rješavanje otpada sa radne površine dovoljno je skinuti poklopac, ubaciti otpatke u otvor i vratiti poklopac na mjesto.

         Međutim, postoji i bolje rješenje za uklanjanje mekog organskog otpada: kuhinjski mlin za otpad (ili kuhinjska drobilica za otpad, dispozer… - slika 6). To je mlin pokretan elektromotorom koji se ugrađuje na slivnik sudopera i spaja na kanalizacijski priključak. Princip rada je jednostavan: uključenjem uređaja uključuje se mlin koji drobi i melje krupne ostatke hrane u sitne čestice koje zatim jednostavno isperemo u kanalizaciju. Vrlo je pogodan za sav organski kuhinjski otpad uključujući i ostatke mesa, kosti i ljuske od jaja. Rukovanje i održavanje je vrlo jednostavno. Postoje i veći modeli sa odvojivom posudom za krupniji otpad.

         Posljednje vrijeme u upotrebu dolazi i kompaktor za smeće. To je kuhinjski uređaj za prikupljanje otpada i njegovo kompaktiranje – prešanje. Naime, postupkom prešanja smanjuje se volumen otpadaka i samim tim potreba za njegovim čestim iznošenjem iz kuhinje. Izrađuje se kao samostojeći ili kao ugradbeni uređaj.

         Da se još jednom vratimo na kuhinjski sudoper. Postoje različiti modeli sa različitim mogućnostima. Najnapredniji modeli imaju nekoliko posuda („korita“) za različite namjene, od pranja, ocjeđivanja, pripreme hrane za pećnicu, odvajanja kuhinjskog otpada, radne površine za obradu namirnica… Postoje i sudoperi sa električnim otvaranjem odvoda na slivniku, kako ne bi morali umakati ruke u nečistu tekućinu. Upravljaju se sklopkama ili senzorima (slika 8 gore desno). Također postoji i čitava paleta dodatnih proizvoda namijenjenih za ugradnju kraj sudopera ili ispod njega: ručni ili elektromotorni dozatori za tekući deterdžent, senzori za otvaranje vrata ili ladice ispod sudopera, nosači, rešetke i cjedila za sudoper… O svemu rečenom morate voditi računa prilikom projektiranja instalacija u kuhinji. I svakako spojite sudoper na sustav za izjednačavanje potencijala!

TOPLA VODA

         Zlatno pravilo tople vode u kuhinji: ne grijte vodu dvaput! Kako? Objasnit ću vam.

         Naime, grijanje vode na plinskom plameniku ploče za kuhanje je najjeftinije. Pod skuplji način grijanja vode spada dvostruko grijanje najprije u kuhinjskom električnom bojleru pa zatim na plinskom plameniku. Relativno skup način grijanja vode je i na električnim grijaćim pločama, bilo da su klasične ili indukcijske, no ako smo odlučili za kuhanje na struju, mjesta za prigovor nema.

         Iako ga smatramo ekonomičnim, najskuplji način zagrijavanja vode može biti korištenje električnog ili protočnog plinskog bojlera u kupaoni. Zašto? Problem nastaje kod velike udaljenosti bojlera od kuhinjske slavine. Potrebno je neko vrijeme za istjecanje ohlađene vode iz cijevi i dotok tople; na taj način uz energente povećavamo i utrošak vode.

         Zatim, nameće se i potreba za količinom tople vode u kuhinji; ako imamo plinsku ploču za kuhanje pitanje je koliko je isplativo zagrijavati vodu u električnom bojleru kako bi voda u loncu uzavrela minutu – dvije ranije? Za pranje suđa koristimo – perilicu. Potpuno je nepotrebno i neekonomično pretpranje posuđa toplom vodom prije umetanja u perilicu; dovoljno je tek ukloniti krupnije ostatke hrane. Perilica će ionako oprati ostatak. No ako nemamo perilicu, potreba za toplom vodom je opravdana.

         Postoji niz suprotstavljenih čimbenika koji određuju najefikasniji način pripreme tople vode za potrebe kuhinje. Ono što je u jednom slučaju optimalno, u drugom slučaju može biti krajnje neekonomično, i obratno. Dobro razmislite o vašim potrebama za toplom vodom u kuhinji, kao i vašim navikama; možda više nisu u skladu sa vremenom i novim tehničkim rješenjima.

         Kako bilo da bilo, opisat ću dva načina zagrijavanja vode: beztlačna električna grijalica vode (niskotlačni bojler – slika 1) i protočni električni bojler (slika 2). Naime, niskotlačni kuhinjski bojleri zapremnine 5 ili 10 litara proizvode se za ugradnju iznad ili ispod slavine. Opremljeni su grijačima od 1,25 do 2,5 kW, i relativno brzo zagriju potrebnu količinu vode. Osnovna greška pri rukovanju takvim tipom bojlera je – prevruća voda. Bojler može zagrijati vodu i iznad temperature u kojoj možemo normalno prati suđe, te toplu vodu miješamo sa hladnom, što je krajnje neekonomično. Zašto? Naime, toplinska izolacija malih bojlera može biti neadekvatna te uvjetuje postepeno hlađenje vode. Čim je razlika između temperature vode u bojleru i okoline veća, tim se bojler češće uključuje i dogrijava vodu. Ako imamo dvotarifni model obračuna električne energije, nemojmo zaboraviti da većinu potrebe za toplom vodom imamo u vrijeme kad je struja najskuplja. S druge strane ako grijemo vodu skupom električnom energijom kako bi uštedjeli nekoliko minuta na grijanju vode jeftinijim plinom na ploči za kuhanje – krajnje je neekonomično i nepotrebno. Ako trebate manju količinu tople vode zagrijte je u mikrovalnoj pećnici!

         Ako ipak želimo ugraditi niskotlačni bojler razmislimo o dirigiranoj potrošnji; dovoljno je da se bojler uključi npr. ujutro pola sata prije isteka vremena jeftinije tarife; uz perilicu za pranje suđa zagrijana količina vode biti će dostatna za dnevne potrebe. U slučaju neredovite potrebe za toplom vodom tijekom čitavog dana ugradite električni protočni bojler (slika 2). Protočni bojleri mali su po dimenzijama ali su zato izrazito veliki potrošači električne energije: izrađuju se za snage od 3 - 5 kW i više. Za njihovo spajanje na električnu mrežu potrebno je obratiti posebnu pažnju na izvedbu elektroinstalacije i zaštitu. S druge strane pak, unatoč velikoj potrošnji, protočni bojleri zagrijavaju vodu samo za vrijeme kad je slavina otvorena! Prednosti protočnih električnih bojlera mogu biti diskutabilne, ali uz ekonomičan način korištenja tople vode protočnim bojlerima ćete utrošiti najmanje energije! Opaska: protočni bojleri od 3 – 3,5 kW možda vam se neće dopasti jer zagrijavaju vodu na nekih četrdesetak stupnjeva uz relativno slab protok vode. Za veće potrebe odaberite bojlere od 5 kW, koji se  u nekim slučajevima koriste i u kupaonama za tuširanje. Moj savjet je da po mogućnosti prije ugradnje isprobate način njihovog rada.

         Što se pak tiče protočnih plinskih bojlera namijenjenih za ugradnju u kuhinju, dobro razmislite; bez prioritetne sklopke u slučaju korištenja kuhinjske nape plinski bojleri su potencijalna opasnost.

VENTILACIJA KUHINJE

         O ventilaciji u kuhinji već sam podrobno pisao ranije, stoga ću dati samo nekoliko korisnih savjeta.

         Kod odabira kuhinjske nape prvo na što morate paziti je kvaliteta! Odaberite renomirane proizvođače i nape od kvalitetnih materijala sa potrebnim karakteristikama! Ako ćete poštivati ova pravila, sve ostalo na što morate gledati je – dizajn (slika 1)! Naime, na tržištu postoje nape različitih oblika, veličine i načina ugradnje; odaberite vama najprivlačniju. Mali savjet – pošto je kuhinjska napa najveći izvor buke u kuhinji, po mogućnosti ugradite ventilator odvojeno, negdje na završetku ventilacionog sustava. Uz prigušivač buke između nape i ventilatora rad prilikom usisa zraka biti će gotovo nečujan. Također opremite napu sa nepovratnom zaklopkom, kako za vrijeme mirovanja kroz odvodnu cijev ne bi u prostoriju ulazio zrak. Prema mogućnosti ugradite odvojeno upravljanje ventilatorom u obliku modula kojeg možete integrirati i sa drugim sustavima, a uključenje rasvjete u napi također izvedite odvojeno ili u kombinaciji sa rasvjetom radne površine. Postoje i nape sa daljinskim upravljanjem, sa senzorima za automatsko uključenje…

         Ako ste u prilici opremite jedan kuhinjski element ventilacionim sustavom; ventilirani kuhinjski ormarić riješit će vas mnogih briga, od odlaganja posuđa nakon pranja, sušenja kuhinjskih krpa, brzog hlađenja hrane, čuvanja namirnica u struji svježeg zraka… Ako ništa drugo, barem ćete se riješiti neuglednog ocjeđivača suđa sa radne površine.

         Kod ugradnje dvosmjerne ventilacije predlažem da kuhinju s dnevnim boravkom izvedete kao neovisni podsustav. Naime, prilikom pripreme hrane i uz ispravan rad kuhinjske nape dolazi do zagrijavanja kuhinje. Stvara se zona toplog zraka u blizini plafona i s vremenom se topli zrak obogaćen mirisima kuhinje počinje širiti okolnim prostorijama. To se izbjegava ugradnjom diferencijalnih termostata (jedan na visini od 1 m, drugi uz sam plafon) ili pak ugradnjom higrostata i termostata (slika 2) neposredno uz plafon; prilikom rasta temperature uz plafon i povećanja razlike u temperaturi u odnosu na niže postavljeni termostat uključuje se sustav ventilacije neovisno o programu automatskog režima rada. Na taj način se za vrijeme kuhanja odstranjuje zrak lošije kvalitete i zamjenjuje se svježim. Higrostat služi za uključenje ventilacije ako relativna vlaga u zraku premaši vrijednost podešenu na uređaju.

         U slučaju nepostojanja dvosmjernog centralnog sustava ventilacije razmislite o ugradnji podtlačne ventilacije sa izvodom na plafonu; sustav upravljanja tim tipom ventilacije može biti ranije opisani diferencijalni način sa dva termostata ili sa kombiniranim higrostatom - termostatom.

KUHINJSKI ELEMENTI

         O tipovima kuhinjskih elemenata neću pisati. Pisati ću o elektromotornim uređajima za otvaranje vrata ili ladica. Naime, postoji široka paleta elektromotornih servo pogona za otvaranje svih tipova ladica, zakretnih, podiznih i preklopnih vrata, fronti i slično. Uređaji se ugrađuju u kuhinjske elemente, a upravljanje može biti pomoću senzora (dodirom ili laganim pritiskom), kao i pomoću prekidača i daljinskog upravljača. Kabliranje se vrši sa unutarnje strane kuhinjskih elemenata pa treba obratiti pažnju prilikom planiranja električne instalacije u kuhinji radi postavljanja priključnih kablova. Moguće je i centralno i grupno upravljanje.

KUHINJSKI UREĐAJI

PLOČE ZA KUHANJE

         Uopćeno, ploče za kuhanje možemo podijeliti na plinske, električne i kombinirane. Pri odabiru ploče za kuhanje posvetite pažnju rasporedu grijača (plamenika); može se dogoditi da ugradite prekrasnu ploču za kuhanje na koju ni uz najveću muku nećete ugurati dva lonca i tavu istodobno! Ako kuhate u većim količinama, preporučujem ugradnju više modularnih elemenata sa manjim brojem grijača (slika 3).

         Krenimo redom. Plinske ploče mogu biti emajlirane, metalne ili od stakla (keramike).  Prilikom odabira pazite na kvalitetu materijala; postoje metalne ploče na kojima ostaju ogrebotine i pri čišćenju običnom spužvom! S druge strane pak staklokeramičke ploče su pogodne za čišćenje, ali su osjetljive na udarce ili pritisak; bilo je slučajeva da se slome i pri malo jačem spuštanju velikog lonca na grijač. Također, pri odabiru pazite na položaj regulatora! Ako su preblizu grijača mogli bi smetati prilikom kuhanja u većim posudama.

         Što se pak tiče električnih ploča za kuhanje, to jest odabira između klasičnih, staklokeramičkih ili indukcijskih ploča, odabir je više subjektivan nego objektivan. Svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke, no ja ipak dajem laganu prednost indukcijskim pločama (slika 2) – i to radi njihove brzine. Ali, brzina im je i mana jer predstavljaju iznimno snažne potrošače, i razmislite dobro o njihovoj ugradnji ako živite u području sa problemima u opskrbi električnom energijom. U slučaju automatizacije obavezno ih spojite na sustav za kontrolu opterećenja.

         Kod odabira načina upravljanja tj. da li odabrati ploče sa klasičnim prekidačima ili senzorima, dajem laganu prednost senzorima upravo radi veličine i položaja klasičnih prekidača koji nam mogu smetati prilikom kuhanja.

         Na slici 1 prikazana je ploča sa 5 plamenika, koja spada u moj najuži izbor: odličan raspored plamenika, dovoljan razmak između njih i wok plamenik u sredini! Što je wok plamenik? To je plamenik na kome plamen gori u dva, tri ili četiri prstena i daje potrebnu temperaturu za zagrijavanje woka ili posuda velike zapremnine! Naime, wok je zamišljen za agresivnu pripremu hrane kratkotrajnim prženjem na visokoj temperaturi, kako bi se namirnice termički obradile izvana a unutrašnjost im ostala svježa. Ako imate wok od teflona, ni u kojem slučaju ga nemojte koristiti kao wok od kovanog željeza; pri temperaturi potrebnoj za wok teflon postaje opasan po zdravlje! Nadalje, wok plamenik je nezamjenjiv u pripremi velikih količina hrane; konkretno kod kuhanja variva koristim lonac od 25 litara i dvostruku količinu povrća (graha, naravno)! Nakon kuhanja odgrabim pola količine povrća i spremim ga u ledenicu; u loncu ostaje povrće u vlastitom prezasićenom temeljcu! Okus koji nikako ne mogu postići dodavanjem začina ili suhog mesa pri kuhanju na klasičan način!

         Na slici 3 prikazao sam modularan način postavljanja ploča za kuhanje! Postava ploča je idealna – omogućuje kuhanje u većem broju posuda različitog oblika, i idealna je za kuhinje u kojima se često pripremaju veće količine hrane!

UGRADBENI ROŠTILJI

         U posljednje vrijeme moderne kuhinje sve se više opremaju ugradbenim roštiljima. Naime, na tržištu postoji zavidan izbor kvalitetnih električnih roštilja na kojima kvaliteta pripremljene hrane nimalo ne zaostaje za klasičnim roštiljima. Na slici 1 prikazan je roštilj sa dva regulaciona grijaća tijela i akumulacijom topline u podlozi od vulkanskog kamenja. Zahvaljujući njemu roštilj postiže konstantnu temperaturu koju možemo mijenjati regulacijom zagrijavanja grijača. Na slici 2 prikazan je roštilj u obliku grijane ploče („Tepan Yaki“ roštilj) – vrlo kvalitetan roštilj za pripremu namirnica na različitim mješavinama ulja i začina, ili bez njih. Slika 3 je roštilj od lijevanog željeza, koji ravnomjerno i stabilno raspoređuje toplinu po čitavoj površini. Jedini problem ugradbenih roštilja je – dobra ventilacija; zbog dima koji se stvara prilikom pečenja potrebna je ugradnja kvalitetne nape sa velikim protokom zraka.

         Na slici 4 je prikazan omiljen uređaj za pripremu nezdrave hrane – ugradbena friteza! Obožavam je!

         Slika 5 i 6 prikazuje nam ugradbene komponente – plinski roštilj i plinsku grijalicu za kotlić. Uz klasičnu kuhinju sve se više pažnje posvećuje opremanju roštilj (grill) – kuhinje i vanjske kuhinje. Grill kuhinja se može izvesti u sklopu postojeće kuhinje ili kao posebna prostorija, dok se vanjska kuhinja postavlja na natkrivenu terasu i slično. Unutarnja grill kuhinja oprema se svim tipovima roštilja, uključujući i snažnije i veće modele (slika 5), zatim plinskim pločama za kuhanje velike snage za kuhanje u kotlovima i velikim posudama, roštilji na drveni ugljen, krušne peći pa čak i otvorena ognjišta. Problem grill kuhinje je ventilacija i opasnost od požara, pa sukladno tome mora biti opremljena protupožarnim senzorima, kvalitetnim ventilacionim sustavom i obavezno prioritetnom sklopkom; kad se uključi ventilacija iznad roštilja (napa, ventilator) obavezno se putem prioritetne sklopke isključuju svi ostali ventilatori kao i plinski protočni bojler ako su u zrakoprolaznoj vezi sa kuhinjom!

         Vanjske kuhinje ugrađuju se na terase ili druge natkrivene prostore na otvorenom i obično se opremaju plinskim roštiljima i plamenicima. Mogu biti opremljene i vodovodnom i kanalizacijskom instalacijom (sudoper), a izrađuju se ili od prirodnih (kamena, cigle) ili vodootpornih materijala. Primjer vanjske kuhinje sa plinskim roštiljem i plamenikom prikazan je na slici 7.

UGRADBENE PEĆNICE

         Evo nas kod zanimljive teme – ugradbenih pećnica. Za početak ću nabrojiti osnovne podjele pećnica.

         Pećnice se dijele na električne ili plinske. Prednost električnih je bolja regulacija (smjera) topline, dok je prednost plinskih pećnica manja potrošnja. I tu stajemo.

         Električne pećnice dijele se na klasične pećnice s grijačima, parne pećnice i mikrovalne pećnice, kao i kombinirane pećnice (klasično – mikrovalne, klasično – parne…).

         Klasične pećnice su pećnice sa ili bez ventilatora (slika 1), sa ili bez roštilja (grill), sa ili bez pirolize (pirolitičko čišćenje pećnice zagrijavanjem na visoku temperaturu), zatim sa ili bez programatora za vremensko upravljanje procesom pripreme hrane… Postoje pećnice za upravljanje putem Interneta ili mobilnog uređaja, zatim pećnice sa bežičnim sondama za mjerenje temperature, pećnice sa halogenim grijačima…

         Mikrovalne ugradbene pećnice (slika 2) proizvode se kao klasične mikrovalne pećnice, zatim pećnice sa ugrađenim grijačima (grill), i kao kombinirane klasične pećnice sa funkcijom mikrovalne pećnice. Parne pećnice nezamjenjive su za pripremu peciva, kruha, kolača ili za kuhanje na pari; kao medij za toplinsku obradu koriste vodenu paru. Zapremnina pećnice je nešto manja od klasične zbog posude za vodu koja se umeće u pećnicu. Postoje i kombinirane klasične – parne pećnice.

         Posljednja kategorija kuhinjskih elemenata za zagrijavanje odnosi se na grijane ladice (slika 3). To su uređaji u obliku ladica sa regulacijom zagrijavanja između 30° i 90° C. Služe za zagrijavanje hrane, suđa, a mogu poslužiti i kao tople komore za dizanje tijesta. Ako imate priliku svakako ugradite jednu!

         Pećnice se proizvode u standardnim širinama od 60 i 90 cm.

         Kako odabrati pećnicu? Iskreno, nemam savjet za vas. Osnovna vodilja pri nabavi pećnice trebalo bi biti vaše tehničko znanje i kulinarsko umijeće. Naime, postoje programabilne pećnice kojima je iznimno komplicirano rukovati. Postoje i multifunkcijske pećnice, pa ako niste skloni eksperimentiranju većina funkcija neće biti iskorištena. Mali savjet bio bi da se područje regulacije zagrijavanja kreće između 50° C i 300° C, radi pripreme hrane ili dizanja tijesta na niskim temperaturama i mogućnosti agresivnog pečenja na visokoj temperaturi. Preporučio bi pećnicu s ugrađenim ventilatorom! No ako niste vični pripremi hrane u pećnici s ventilatorom, ventilator bi vam mogao donijeti više štete nego koristi. Ako ste pak napredan kuhar odaberite pećnicu sa širokom lepezom kombiniranja rada grijača i ventilatora, ali bez neke pretjerane elektronike i programabilnog upravljanja. Ako ne upravljate procesom pečenja ne upravljate ni okusom niti strukturom hrane!

         Ako možete budite neskromni: ugradite tri pećnice. Ugradbenu klasičnu, ugradbenu mikrovalnu i kombiniranu parno – klasičnu ili parnu pećnicu. I grijanu ladicu, naravno. U principu već sada u kuhinji imate mikrovalnu i klasičnu pećnicu; dodavanjem parne pećnice i grijane ladice vaša kuhinja postat će opremljena za pripremu gotovo svih vrsta prehrambenih delicija!

HLADNJACI I ZAMRZIVAČI

         Hladnjaci su osnovna oprema kuhinje. Postoje samostojeći i ugradbeni hladnjaci, jednovolumenski ili kombinirani sa zamrzivačem, „side by side“ hladnjaci s dvojim vratima, hladnjaci sa ledomatom ili dispenzorom za vodu (slika 1), hladnjaci sa sustavom kontrole namirnica, multimedijalni hladnjaci (TV, DVD – slika 2)…

         Što reći o njima? Čime se povesti pri odabiru modela?

         Osnovne odrednice su: funkcionalnost, zapremnina i rukovanje. Nekako mi odabir pada na „side by side“ hladnjake („vrata do vrata“, tj. kombinirani hladnjak - zamrzivač, svaki odjeljak ima svoja vrata postavljena jedna do drugih) zbog zapremnine, izgleda i mogućnosti. Naime, u hladnjake su ugrađeni dispenzori za vodu (provjerite da li hladnjak zahtijeva priključak na vodovodnu ili kanalizacijsku mrežu) ili ledomati, a to su dodaci koje sve češće koristimo u domaćinstvu. Pri odabiru modela provjerite zapremninu prostora za hlađenje – postoje modeli hladnjaka opremljeni raznim dodacima nauštrb zapremnine.

         Pošto su hladnjaci i zamrzivači najuporniji potrošači električne energije (ne troše puno, ali su u pogonu 24 sata na dan), stoga obratite pozornost na potrošnju. Bitna značajka je i klimatski razred (subnormalni SN za hladne prostorije, normalni N, subtropski ST za tople prostorije i tropski T za jako zagrijane prostorije) – da bi hladnjak optimalno funkcionirao odaberite model pogodan za vaše klimatsko područje; ako se koristi u povremeno hladnim prostorijama odaberite model SN, a za prostorije u izrazito toplim krajevima odaberite model ST.

         Po mogućnosti odaberite model sa ventilatorom – prisilnom cirkulacijom zraka unutar hladnjaka. Time se postiže ravnomjerna raspodjela hladnoće unutar hladnjaka i brže hlađene nakon otvaranja vrata.

         Iako im se ne posvećuje pažnja, u hladnjaku su bitne i ladice! Postoje modeli s ventilacijom ladice za kvalitetniju pohranu svježih namirnica. Također postoje hermetički zatvorene ladice pogodne za pohranu sireva i suhomesnatih proizvoda. Kod zamrzivača provjerite da li postoji fast freeze (ili quick freeze) način rada koji se koristi za brzo smrzavanje svježih namirnica.

         Kod kombiniranih uređaja (hladnjak – ledenica) odaberite modele sa dva kompresora – služe za odvojeno upravljanje rashladnog i zamrzivačkog dijela. Kod takvih izvedbi moguće je isključiti jedan dio uređaja (npr. zamrzivač radi čišćenja) a da drugi dio nesmetano ostaje u funkciji.

         Iz osobnog iskustva predlažem nabavu većeg zamrzivača i njegov smještaj u prikladnu prostoriju. U zamrzivaču možete pohraniti velike količine sezonskih namirnica, kao i gotove hrane pripremljene u većim količinama. Naime, utrošak energije za spravljanje 20 litara hrane neznatno je veći nego pri deseterostruko manjoj pripremi; kod kuhanja u većim količinama kvaliteta je značajno izraženija radi preciznijeg dodavanja začina ili namirnica. Smrznete li višak hrane, uštedjet ćete i prilično vremena na njenoj pripremi; dovoljno je samo odmrzavanje i podgrijavanje.

         Kod rashladne tehnike moram spomenuti i rashladne vitrine za piće u bocama (slika 3). Služe za pohranu pića na određenoj temperaturi. Vizualno ih je moguće uklopiti u svaki prostor radi unutarnjeg osvjetljenja i estetski dotjeranih staklenih vrata, a možete nabaviti  i ugradbene modele. Zatim, postoje i ugradbeni uređaji za vodu i led (dispenzor i ledomat – slika 4). Kapacitet proizvodnje leda i hlađenja vode dovoljan je za prosječno domaćinstvo, ali zahtijeva priključak na vodovodnu instalaciju. Postoje modeli koji imaju i priključnu cijev za kanalizaciju.

PERILICE SUĐA

         Perilica suđa je uređaj o kome ne treba puno pričati. Služi za pranje suđa, i spaja se na vodovodnu, kanalizacijsku i elektroinstalaciju. Što reći o njima? Pripazite na energetski razred perilice, na zapremninu i na maksimalnu temperaturu vode. Također se raspitajte da li ima mogućnost pretpranja i toplog pretpranja; u tom slučaju (ako nema posebne posudice za deterdžent za pretpranje) poslužite se jednim trikom: kapnite nekoliko kapi tekućeg deterdženta za suđe na vrata perilice neposredno prije pranja. Na taj način pretpranje sa deterdžentom biti će osjetno kvalitetnije. Suđe sa ostacima zapečene hrane namočite i ostatke hrane premažite sa malo tekućeg deterdženta prije umetanja u perilicu. Tekući deterdžent za perilicu, nećete vjerovati, idealan je i za pranje iznimno uprljanog bijelog i svijetlog rublja! Ni u kojem slučaju nemojte u perilicu za suđe staviti deterdžent za ručno pranje suđa!

         Perilica za suđe može se priključiti i na priključak tople vode (do 60° C); na taj način može se uštedjeti znatna količina električne energije pod uslovom da je zagrijavanje izvora tople vode ekonomičnije od zagrijavanja strujom. Može se ugraditi i jednostavan sustav za prebacivanje priključka vode na hladnu ili toplu granu vodovodne instalacije.

         Pri odabiru pripazite da li perilica ima regulaciju visine gornje košare; prilikom pranja velikog suđa u donjoj košari gornja košara se postavlja na višu vodilicu, a može se i izvaditi iz perilice. Ne kupujte perilice s kojima ne znate rukovati; postoje perilice sa iznimno kompliciranim programatorima i funkcijama koje vjerojatno nikada nećete koristiti. Pripazite i na modele sa „senzorima“ za određivanje tipa posuđa; može se dogoditi da vam plastično posuđe opere na 70° C! Jedna od bitnih funkcija je i brzo pranje; neka to bude pranje sa regulacijom temperature (npr. 40° C i 50° C) za brzo pranje plastičnog i i brzo pranje metalnog suđa. Mana velikog broja modela je previsoka temperatura vode pri brzom pranju tako da nisu pogodne za prane plastike, osjetljivog stakla i slično.

OSTALI UREĐAJI

         Od ostalih ugradbenih uređaja možemo spomenuti ugradbene aparate za kavu. Postoje modeli sa priključkom na vodovodnu i kanalizacijsku instalaciju. Tu su i kombinirani ugradbeni uređaji – kombinirani sudoperi sa grijaćom pločom, kombinirane pećnice s grijaćom pločom i čitav spektar prijenosnih električnih uređaja.