VENTILACIJA

SUSTAV VENTILACIJE

         Koliko današnjih objekata ima sustav ventilacije? Odzračnik u WC-u ili u kupaoni, kuhinjska napa i – otvoren prozor! Eto ventilacije.

         Kućni sustavi ventilacije su sustavi umjetnog prozračivanja prostorija. Namijenjeni su za izmjenu i održavanje odgovarajuće kvalitete zraka u prostorijama u kojima boravimo. Sustavi ventilacije djelomična su ili potpuna zamjena za kontinuirano otvaranje prozora radi prozračivanja prostorija.

         Sustave ventilacije možemo podijeliti u dvije skupine: jednosmjerni i obostrani. Jednosmjerni sustav je jednostavan sustav koji služi ili samo za dovođenje svježeg ili samo za odvođenje iskorištenog zraka. U tu skupinu spadaju ranije navedeni sustavi – zahod ili kupaona, kuhinjska napa, podrum…

         Obostrani ili dvosmjerni sustav ventilacije je sustav u kojem istodobno dolazi do izmjene zraka u oba smjera – u isto vrijeme vrši se dovođenje svježeg i odvođenje nekvalitetnog zraka. Takvi sustavi mogu biti primarni – služe samo za ventilaciju, ili kombinirani (hibridni) – osim ventilacije služe i za zagrijavanje ili hlađenje prostorija. Uz tu namjenu mogu imati i funkciju poboljšanja kvalitete zraka – mehaničkim filtriranjem, ovlaživanjem ili odvlaživanjem, ionizacijom…

         Ventilaciju možemo podijeliti i na prirodnu i prisilnu. Prirodna ventilacija koristi razliku u tlaku zraka između prostorije i okoline, dok prisilna (prinudna) ventilacija za tu svrhu koristi ventilatore.

         Pošto ventilacija spada u sustav kućnih instalacija, pokušat ću dati nekoliko iskustvenih savjeta; razmislite o njima prilikom adaptacije ili novogradnje!

VENTILACIJA UGRADBENOG HLADNJAKA

         Ugradbeni hladnjak je hladnjak koji se ugrađuje u za to predviđen element kuhinjskog namještaja. Manje – više svi znamo kako hladnjak radi, ali da vas laički podsjetim: kaže se koliko hladi iznutra, toliko grije izvana! Kvaliteta hlađenja u hladnjaku ovisi o kvaliteti hlađenja onih crnih „spirala“ (kondenzatora) na poleđini hladnjaka koje znaju biti jako vruće. Upravo se ta „spirala“ (kondenzator) hladi  prirodnom cirkulacijom zraka!

         Kuhinjski elementi za ugradnju hladnjaka mogu imati predviđene otvore za ventilaciju kondenzatora, ali u podosta slučaja takvi otvori ne postoje (naročito u samogradnji); u tom slučaju nakuplja se zagrijani zrak između hladnjaka i zida i funkciju hlađenja u biti preuzima zid. Samim tim hladnjak radi nepravilno i neekonomično.

         Problem se može riješiti na nekoliko načina: ugradnjom ventilacijskih otvora na stražnjem dijelu kuhinjskog elementa, udaljavanjem kuhinjskog elementa od zida ili ugradnjom jednostavnog sistema ventilacije. Ovo potonje morate obaviti prilikom adaptacije ili novogradnje.

         Zapamtite pravilo ventilacije: ŠTO UĐE, MORA IZAĆI (ili u ovom slučaju obratno; što izađe, mora negdje ući). To se odnosi na zrak koji cirkulira oko kondenzatora; da bi sustav ventilacije optimalno radio, nije dovoljno ugraditi otvore za odvod toplog zraka. Morate planirati i otvore za ulaz svježeg zraka prema kondenzatoru.

         To i nije baš neka teška filozofija, ali pitam se koliko bi vas bilo voljno baratati ubodnom pilom po skupocjenom kuhinjskom elementu?

         Na slici sam prikazao jednostavno rješenje problema. U zid se ugradi PVC cijev (gornja cijev na slici sa crvenim strjelicama) od vrha otvora za hladnjak pa sve do iznad gornje plohe kuhinjskog elementa. Ulaz svježeg zraka može pak biti riješen ugradnjom ulaznih otvora cijevi ispod kuhinjskih elemenata (u slučaju da kuhinjski elementi imaju nožice – donja cijev na slici sa plavim strjelicama) ili na skriveno mjesto sa strane kuhinjskih elemenata. Otvori se pokrivaju rozetama (griljama) sa mrežicom i u većini slučaja su na neprimjetnom mjestu, zaklonjeni od pogleda znatiželjnih susjeda.

         Na tržištu postoji nekoliko tipova PVC cijevi za ventilaciju četvrtastog presjeka; pogodne su za ugradnju u zid jer se ne moraju duboko ugrađivati („uštemavati“) u zid. Mali savjet: prilikom nanošenja žbuke postavite na cijev i dio okolnog zida armaturnu mrežicu (metalnu, plastičnu ili stakloplastičnu). Time ćete izbjeći moguće pucanje žbuke, a i sama žbuka biti će mehanički puno čvršća.

         Napominjem: zrak koji se koristi za hlađenje hladnjaka ne mijenja svoju kvalitetu; samo se neznatno zagrijava, ali ako iskoristimo i tu malu količinu zagrijavanja s vremenom možemo doprinijeti energetskoj učinkovitosti stambenog objekta.

KUHINJSKA NAPA

         U vezi kuhinjske nape ne treba puno pričati. Postoji mnogo podjela kuhinjskih napa, no mi ćemo spomenuti samo dvije: sa recirkulacijom (filtrirani zrak vraća natrag u prostoriju) i nape sa odvodnjom zraka (ventilacionim cijevima prema van). Također, postoje nape sa ugrađenim ventilatorom i nape sa vanjskom ugradnjom ventilatora (što je po meni bolje rješenje radi smanjenja buke), nape sa i bez ugrađene zaklopke…

         Kod kuhinjske nape sa vanjskim odvodom bitno je da prilikom rada u prostoriji stvara podtlak (jer ventilator „vuče“ zrak iz prostorije prema van). Stoga je poželjno opremanje kuhinjske nape sa nepovratnom zaklopkom (koja služi kao ventil kako vanjski zrak ne bi kroz napu ulazio u prostoriju). Kvalitetnije nape već su tvornički opremljene zaklopkom, obratite na to pažnju prilikom nabave. Zaklopka može biti mehanička, elektromagnetna ili na elektromotorni pogon.

         Prilikom projektiranja ventilacionog sustava za kuhinjsku napu treba razmotriti nekoliko savjeta; ventilacionu cijev za odvod zraka iz kuhinjske nape najbolje je postaviti kao samostalan sustav, tj. ventilaciona cijev samo za potrebe kuhinjske nape. Prilikom odabira izlaznog mjesta iz objekta treba pripaziti na prevladavajuće smjerove vjetrova, kako npr. zimski vjetar ne bi usmjerio isparavanje iz izlaza po fasadi; vremenom bi zbog kondenzacije mogle nastati neugledne mrlje. Zatim, treba predvidjeti mjesto pristupa u ventilacioni sustav kuhinjske nape kako bi se mogao povremeno očistiti od nataložene prašine i masnoće. Također na izlaznom dijelu ventilacione cijevi obavezno ugradite grilju (rozetu) sa mrežicom kako bi spriječili ulaz nečistoće i kukaca.

         

         Kuhinjska napa opremljena je, u većini slučajeva, rešetkastim filtrom; njegova svrha je hlađenje izlaznog zraka i zadržavanje dijela kondenzata; čistite ga redovito kako ne bi došlo do začepljenja.

IZMJENJIVAČ TOPLINE ZA KUHINJSKU NAPU

                Ne znam da li znate koliki gubici energije nastaju radom kuhinjske nape? Vjerujte mi, prilični, dnevno i po nekoliko kilovata!

                Kako ih spriječiti? Za izbjegavanje ovakvih scenarija koriste se rekuperatori (izmjenjivači topline). Međutim, oni su prilično skupi i komplicirani, a i teško bi se prilagodili isključivo radu kuhinjske nape. Da bi ostvarili uštedu u potrošnji energenata, odnosno da bi iskoristili toplinsku energiju koja nepovratno odlazi kroz ventilacijski vod nape u okolinu, poslužimo se jednim vrlo jednostavnim rješenjem: samogradnjom priručnog, ali zato iznimno funkcionalnog izmjenjivača. Što nam je za to potrebno?

                Za početak, potreban je ventilacijski vod koji zrak iz nape odvodi izvan objekta. Ako pristupamo gradnji ili adaptaciji objekta, na izbor imamo dvije mogućnosti: odabir ventilacijske cijevi (vanjske cijevi) od 150 mm te cijevi za priključenje nape (unutarnje cijevi) od 100 mm, ili pak vanjske cijevi od 120 mm a unutarnje od 80. Manje od toga nikako ne bih preporučio; za ispravan rad ventilacijskog sustava nape svakako odaberite prvu mogućnost. Dakako, možete odabrati i druge mogućnosti, npr. unutarnju cijev od 120 mm u vanjskoj cijevi od 150 mm, ali će u tom slučaju biti otežan dolaz zraka u kuhinju.

                Izrada je vrlo jednostavna: vanjsku cijev (svakako toplinski izoliranu) položite u zid, ali nema potrebe za njenim sprovođenjem izvan objekta. Možete je sprovesti na tavan, sporednu prostoriju na katu, hodnik… Vanjska cijev služi isključivo za dovod svježeg zraka u kuhinju. Naravno, izvod u kuhinji nećete postaviti u blizini kuhinjske nape, kako je simbolično prikazano na slici, već negdje na prikladno mjesto u kuhinji. Unutarnju cijev položite u vanjsku, načinite izvod za priključenje nape a s druge strane izvod izvan objekta. Unutarnju cijev možete centrirati u vanjskoj pomoću prstena od čelične ili izolirane bakrene žice; pripazite da je cijev neprekinuta od nape pa sve do izlaza iz objekta. Kao unutarnju cijev najbolje je upotrijebiti rebrastu metalnu cijev, radi povećane površine stjenke koja će služiti kao izmjenjivač topline. Zbog moguće pojave kondenzata u odvodnoj (unutarnjoj) cijevi, razmislite i o prikladnom načinu sakupljanja kondenzata i njegovog odvođenja u kanalizaciju (cijev za odvod kondenzata može biti vrlo malog promjera; možete je opremiti i ventilom s plovkom unutar odvodne cijevi).

                Kako sustav radi? Uključenjem nape zagrijani zrak prolazi unutarnjom cijevi prema izlazu iz objekta. Radom ventilatora u kuhinji se stvara podtlak koji kroz otvor vanjske cijevi u kuhinju „vuče“ zrak iz prostorije u kojoj se nalazi suprotni otvor vanjske cijevi. Prolaskom zraka kroz cijev toplina iz unutarnje cijevi putem rebraste stjenke prelazi na zrak u vanjskoj cijevi, koji se na taj način zagrijava i odlazi u kuhinju. Naravno, sklop je namijenjen za korištenje zimi; po ljeti je dovoljno zatvoriti izlaz zagrijanog zraka u kuhinji. Važno je napomenuti da zrak u vanjskoj cijevi nema nikakvog kontakta sa zrakom iz kuhinjske nape; u kuhinju ulazi čisti, zagrijani zrak. Uštede ovim jeftinim i vrlo jednostavnim sustavom mogu biti prilično velike, vjerujte mi!

               

VENTILIRANI KUHINJSKI ORMARIĆ

         Ventilirani kuhinjski ormarić u biti je običan kuhinjski element koji je spojen na sustav za ventilaciju. Ventilirani ormarići mogu poslužiti kao ormarići za pohranu (brašna, povrća, voća i ostalih namirnica koje ne smijemo izlagati pretjeranoj vlazi) ili, češće, kao ormarići za prinudno sušenje (suđa, kuhinjskih krpa…) ili prinudno hlađenje (tijesta, pečenja i sl.); u prvom slučaju dovoljno je ormarić opremiti ventilacionim otvorima pri dnu i vrhu ili spojiti na ventilacijski sustav sa prirodnom cirkulacijom zraka. Drugi pak slučaj zahtjeva spajanje kuhinjskog ormarića na prisilni sustav ventilacije – ugradnjom ventilatora na jednu od grana ventilacionog sustava. Preporučuje se ugradnja podtlačnog ventilatora, tj. ventilatora koji vuče zrak iz ormarića i tjera ga u odvodnu granu ventilacionog sustava.  Taj ventilator oprema se zaklopkom a spaja preko vremenskog releja.

         Kao ulazni dio ventilacije može poslužiti i rešetkasto dno kuhinjskog elementa, u slučaju da je ono odijeljeno od poda kuhinje. Tada se malo iznad dna sa unutarnje strane kuhinjskog elementa ugrađuje posuda za ocjeđivanje, na način da ne ometa cirkulaciju zraka. Korpusi ladica izvode se od rešetkastog materijala. Poželjno je da vrata ventiliranog kuhinjskog ormarića budu zrakotijesna.

PRIORITETNA SKLOPKA

Način spajanja prioritetne sklopke
         Prioritetna sklopka služi za upravljanje radom svih ventilatora koji se nalaze u prostoriji zajedno sa protočnim plinskim bojlerom, ili pak prostorija sa protočnim ili kombiniranim plinskim bojlerom nije fizički odijeljena od prostorije sa ugrađenim ventilatorima. Naime, prilikom rada ventilatora koji vuku zrak u prostoriji se stvara podtlak. Pošto mnogo tipova protočnih plinskih bojlera nema ugrađen ventilator za prisilno izbacivanje produkata gorenja, dolazi do slučaja da ventilacioni sustav prostorije povuče otpadne plinove iz dimnjaka u prostoriju! Moramo znati da je prisilan način ventilacije pomoću ventilatora snažniji od prirodne ventilacije dimnjaka.

         Da bi se spriječile neželjene situacije, u sustav plinskog bojlera spaja se takozvana prioritetna sklopka. To mora učiniti stručnjak za sustav centralnog grijanja! Na prioritetnu sklopku spajaju se svi ventilatori koji stvaraju podtlak (ventilatori u kupaoni, kuhinjske nape) kako bi mogli biti u pogonu samo kad je protočni plinski bojler u stanju mirovanja, tj. kad ne zagrijava vodu!

         Prioritetna sklopka može se izvesti sa dodatnim kontaktima – npr. na prozoru – vidi sliku. Tada se u slučaju otvaranja prozora premošćuje rad prioritetne sklopke  i ventilatori se mogu uključiti bez opasnosti za stvaranje prevelikog podtlaka.

         Napominjem: savjetujte se sa stručnom osobom o ugradnji prioritetne sklopke. Otpadni plinovi plinskih trošila vrlo su opasni, a prioritetna sklopka će onemogućiti njihovo istjecanje u stambeni prostor.

KUPAONA, ZAHOD

         Kupaona je ventilacioni sustav za sebe. Ako se u kupaoni ne nalazi zahodska školjka, tada je funkcija ventilacije da u što kraćem roku odstrani višak vlage u zraku. No ako se u kupaoni nalazi i zahodska školjka, tada je namjena ventilacije i odstranjenje neugodnih mirisa.

         Ventilacija kupaone može se riješiti na više načina, prirodnim putem i prisilnom ventilacijom. Ventiliranje prirodnim putem može biti efektivno, ali i rastrošno; dio energije koju koristimo za zagrijavanje kupaone stalno će izlaziti kroz ventilacioni otvor. Stoga je ekonomičnije ugraditi prisilnu ventilaciju – ventilator. Ventilacioni otvor poželjno je ugraditi na povišeno mjesto u kupaoni, po mogućnosti na strop; vodena para i vlaga koncentrira se u toplijim – višim dijelovima kupaone.

         Kao mogućnost spominjem ugradnju ugradbenog cijevnog ventilatora (slika 1). Postoje modeli ventilatora za ugradnju u gotovo sve tipove ventilacionih cijevi, učinkoviti su, relativno tihi i neprimjetni; ako uz ventilator ugradite i nepovratnu zaklopku, tada će energetske i ventilacione karakteristike vaše kupaone biti optimalne. Ventilacija će raditi samo u slučaju potrebe, dok će zaklopka onemogućiti pritjecanje hladnog zraka kroz ventilacioni sustav u vrijeme dok ventilator ne radi. Također je moguće izvesti i dovod svježeg zraka, samo je pitanje koliko je to energetski učinkovito; za dovod svježeg zraka, vjerujte, dovoljan je zazor između kupaonskih vrata i poda. U krajnjoj liniji, za vrijeme rada ventilatora nakon kupanja ili tuširanja vrata kupaone možete ostaviti odškrinuta…

         Isti slučaj primjenljiv je i za sanitarni čvor – zahod. Za timer možete upotrijebiti obični stubišni automat (slika 2); sa maksimalno podešenim vremenom rada od desetak minuta ventilacija će raditi sasvim dostatno i zadovoljavajuće.

KOTLOVNICA

         Prilikom projektiranja kotlovnice posebnu pažnju obratite na ventilaciju! Naime, sustav ventilacije kotlovnice ovisi o vrsti goriva, utrošku svježeg zraka i tehničkim propisima. Najbitnija stavka pri izradi kotlovnice je dotok svježeg zraka! Dovod mora biti dimenzioniran u skladu sa važećim propisima. Iako mnogi smatraju da odvod nije potreban jer postoji dimnjak, nemojte biti uvjereni u to. Naime, uz dotok svježeg zraka potrebno je i prozračivanje kotlovnice, radi mogućeg nakupljanja štetnih plinova izvan direktne linije dovoda svježeg zraka i dimnjaka. Obavezno ugradite i odvod!

         Dovod hladnog zraka tijekom zime utječe na energetsku učinkovitost; ugradite zemni izmjenjivač topline. O njemu će biti riječi kasnije, ali on svakako utječe na poboljšanje energetske učinkovitosti jer služi za potpuno besplatno zagrijavanje svježeg zraka.

         Bez obzira na sistem grijanja u kotlovnicu obavezno ugradite protupožarni alarm! Kod plinskog grijanja obavezno ugradite i detektor plina, a poželjan je i detektor ugljičnog monoksida; ovi uređaji pridonijet će većoj sigurnosti i sprječavanju nezgoda. Ako ste isplanirali izvedbu kotlovnice prema svim zahtjevima i važećim propisima, razmislite i o vatrootpornim vratima na kotlovnici!

SMOČNICA

         Najneinteresantnija i najzanemarivanija prostorija sa najvećom potrebom za ispravnom ventilacijom!

         Naime, smočnica služi za pohranu živežnih namirnica; ako je smočnica vlažna, time skraćujemo životni vijek i kvalitetu istih. Nadalje, u smočnici se pohranjuju namirnice različitih mirisa. U slučaju nedovoljne ventilacije često se događa da određene namirnice poprime nepoželjan miris.

         Premda zahtjevi za ventilaciju smočnice nisu zahtjevni  (dovoljna je i prirodna cirkulacija zraka ventilacionim cijevima manjeg promjera), u velikom broju smočnica nema gotovo nikakve umjetne ventilacije. Ventilaciju predstavlja i otvoren prozor, dakako, ali i omogućuje dotok toplog zraka ljeti i hladnog zimi.

         Smočnica može poslužiti kao prva prostorija u dvosmjernom sistemu ventilacije (o čemu će biti riječi kasnije). Naime, u tom slučaju u smočnicu dolazi svježi zrak direktno iz rekuperatora, a odvod iz smočnice može se koristiti za ventilaciju pomoćnih prostorija; u slučaju redovite ventilacije u smočnici se neće nakupljati neugodni mirisi.

PRAONICA I PROSTORIJA ZA SUŠENJE RUBLJA

         Nekadašnje „veš kuhinje“ ponovno ulaze u modu, ali ne kao arhaični ambijent sa kadama za rublje i kotlovima za iskuhavanje, već kao prostorije namijenjene isključivo za pranje i sušenje rublja. U stambenom objektu izvode se kao pomoćne prostorije u podrumu ili u potkrovlju. Opremaju se priključcima za perilicu, sušilicu rublja i grijalice prostorija. U pogledu izvedbe elektroinstalacije smatraju se prostorijama sa velikim prisustvom vlage i instalacija se izvodi po propisima namijenjenim za kupaonu: svi prekidači moraju biti izvan prostorije i izvedeni dvopolno, utičnice moraju zadovoljavati standard IP55, i obavezno je izjednačavanje potencijala.

         Po drugoj strani, ventilacija takve prostorije je jednostavna; potreban je dovod i odvod zraka i ventilator na odvodnoj grani, kao i u kupaoni. No, upravljanje ventilacijom može se izvesti i putem senzora za vlagu: ventilacija se uključuje kada razina vlage premaši vrijednost podešenu na senzoru. Na taj način upravljanje sustavom ventilacije u toj prostoriji postaje potpuno automatizirano.

         U praonicu obavezno ugradite i protupoplavni senzor.

KONTINUIRANA VENTILACIJA STAMBENOG PROSTORA

Kontinuirana ventilacija
        Kontinuirana ventilacija (slika 1) je dvosmjerna ventilacija; sastoji se od dvije grane – dovodne i odvodne, te od izmjenjivača topline (rekuperatora) sa ventilatorima. Služi za upravljivu ventilaciju (prozračivanje) stambenog prostora na najefikasniji i najekonomičniji način; gubici topline uslijed ventilacije svedeni su na minimum.

         Sustav kontinuirane ventilacije je sustav koji prilikom rada izmjenjuje zrak u hermetički zatvorenom objektu dovođenjem svježeg i odvođenjem iskorištenog zraka. Pri tom je količina svježeg zraka jednaka količini iskorištenog zraka. Prilikom izmjene zrak prolazi kroz izmjenjivač topline u kojem zagrijani izlazni zrak predaje veliki dio topline hladnom ulaznom zraku. Za održavanje protoka zraka služe ventilatori u izmjenjivaču topline – rekuperatoru (slika 2). U ljetnim mjesecima funkcija izmjenjivanja topline može se onemogućiti.

         Sustav se dijeli na serijski i razgranati. Serijski sustav je dovođenje svježeg zraka u prostorije u kojima najčešće boravimo (spavaća soba, dnevni boravak), a odvođenje iskorištenog zraka iz prostorija u kojima je zrak lošije kvalitete (kuhinja, kupaona, smočnica, zahod…). U tom slučaju zrak cirkulira iz prostorija sa dovodom u prostorije sa odvodom zraka. Da bi se to omogućilo moraju postojati otvori između ventiliranih prostorija (ventilacijske rešetke na vratima, ili potpiljena vrata) ili pak sustav pasivnih cijevi koji iz dolaznih prostorija vode zrak u odlazne prostorije.

         Razgranati pak sustav dijeli stambeni objekt u nekoliko zona (npr. prva zona su spavaća soba i dnevni boravak, druga zona su kuhinja, zahod, kupaona i smočnica); svaka zona ima svoj dovod i odvod zraka, a regulacija protoka zraka vrši se upravljivim zaklopkama kako bi količina ulaznog zraka uvijek bila jednaka količini izlaznog.

         Put zraka je sljedeći: dovod svježeg zraka prolazi kroz filtar (o kome će biti još riječi) i odlazi u rekuperator. To je naprava opremljena ventilatorima za pogon zračne mase i ujedno služi kao izmjenjivač topline. Svježi zrak se zatim dovodi u prostorije, gdje se zagrijava i odlazi u odvode koji iskorišteni zrak vode kroz izmjenjivač topline van iz objekta. Izmjenjivač topline iznimno je učinkovit i iskorištava velik dio topline koju bismo izgubili klasičnim prozračivanjem prostora.

         Sustav je u potpunosti automatiziran i upravljiv za to namijenjenim kontrolnim jedinica ili sustavima središnjeg upravljanja. Na sustav ventilacije može se spojiti i prijenosnik topline tako da sustav postaje hibridan – ventilacioni sustav, sustav grijanja i sustav klimatizacije.

ULAZNI FILTAR – „ANTIALERGIJSKA KUĆA“

         U slučaju da na dovod svježeg zraka postavimo kvalitetan filtar, tad smo se riješili većine neugodnih mirisa, štetnih tvari i alergena koji svakodnevno ulaze u prostorije i stvaraju nam ozbiljne probleme. S pravom tad možemo tvrditi da živimo u „antialergijskoj kući“!

         Naime, na dovod svježeg zraka postavlja se kombinirani filtar koji se sastoji od grubog pročišćivača zraka (obično od pjenastog materijala) koji zadržava sve krupnije nečistoće, i jednostavan je za čišćenje i održavanje. Zrak zatim prolazi kroz fini filtar (pločasti HEPA filtar) koji je u stanju zadržati većinu alergena. Nakon toga prolazi kroz pločasti filtar od aktivnog ugljena, koji iz zraka otklanja mirise i konačno kroz  izlazni filtar od platna. Komponente kombiniranog filtera  moraju se redovito održavati, čistiti i po potrebi zamijeniti novim; u slučaju začepljenja mogli bi nastati poremećaji u radu ventilacionog sustava. Ulazni filtar može biti opremljen i ionizatorom zraka, kao i ovlaživačem i oplemenjivačem (programiranim dodavanjem aromatičnog aerosola), te UV sterilizatorom.

         Kada prostorije opremimo sustavom kontinuirane ventilacije stambenu jedinicu možemo bez bojazni pretvoriti u hermetički zatvoren prostor; ventilacioni sustav će na ekonomičan način izvršavati kvalitetnu izmjenu zraka, u mnogočemu kvalitetniju od prirodne ventilacije kroz otvorene prozore!

PROTUPOŽARNA ZAKLOPKA

         Protupožarna zaklopka je vatrootporni  regulator (ventil) za zatvaranje dovoda zraka u slučaju požara. Služi za zatvaranje dovoda zraka putem ventilacionog sustava u prostorije u kojima je buknuo požar, kao i za sprječavanje širenja požara ventilacionim sustavom. Postoje ručne zaklopke i zaklopke upravljane elektromotorom.

         Najčešća primjena protupožarnih zaklopki je ugradnja na ventilacioni sustav kotlovnice. U slučaju požara dovod svježeg zraka u kotlovnicu može biti poguban jer pogoduje razbuktavanju i širenju vatre. Zatvaranjem zaklopke umanjuje se jakost požara i sprječava njegovo širenje na okolne prostorije.

         U slučaju kontinuiranog ventiliranja objekta opremljenog protupožarnim sustavom  na sustav ventilacije postavljaju se elektromotorne zaklopke (vidi sliku). U slučaju požara sustav centralnog upravljanja zatvara dovod svježeg zraka, kao i dovod plina. Elektromotorne zaklopke moraju se ugraditi na obje grane ventilacionog sustava (na dovod i odvod svježeg zraka) kao i na ventilacioni sustav kotlovnice. Mogu se ugraditi i na ventilacioni sustav prostorija sa povećanom opasnošću od požara (kuhinja, kupaona s plinskim bojlerom i sl.).  Kako bi elektromotorne zaklopke pouzdano funkcionirale poželjno je izvesti napajanje istih iz sustava neprekidnog napajanja (UPS). Ugradnjom protupožarnih zaklopki znatno povećavamo sigurnost našeg stambenog prostora!

ZEMNI PRIJENOSNIK TOPLINE

Zemni prijenosnik topline

         Svi znamo da je tlo ljeti na određenoj dubini hladnije, a zimi toplije od zraka. Zemni prijenosnik topline (u ovom slučaju služi za izmjenu topline svježeg – ulaznog zraka) iznimno je učinkovit i relativno jeftin način koji iskorištava spomenutu razliku u temperaturi te zimi zagrijava (slika 2), a ljeti hladi ulazni zrak; na taj način besplatno iskorištavamo toplinu zemlje.

         Sustav se ugrađuje ukopavanjem plastičnih cijevi jednakog ili većeg presjeka od ulazne grane rekuperatora. Ukopava se u obliku spirale ili petlje na dubinu od oko 2 metra (slika 1), ili izvodi kao spirala u za to iskopanom bunaru. Radi većeg iskorištenja može se umjesto jedne ukopati nekoliko paralelnih cijevi manjeg promjera pri čemu valja voditi računa o ukupnom presjeku.

         Sustav cijevi je najbolje postaviti prilikom zemljanih radova na novogradnji; mogu se položiti u kanale sa ostalim instalacijama, kao i ispod podruma i oko temelja… Na ulaznu granu prijenosnika obavezno se ugrađuje filtar; na taj način prijenosnik ne zahtijeva gotovo nikakvo održavanje.

         U zimskim mjesecima pravilno izveden prijenosnik može podići temperaturu ulaznog zraka i do petnaestak stupnjeva, isto koliko može sniziti temperaturu ljeti! Dobro razmislite o tome!

         Informacije radi, prosječan stambeni objekt zahtijeva zemni prijenosnik topline ukupne duljine oko 50 - ak metara izveden PVC cijevima promjera 200 mm (ili dvije razmaknute cijevi promjera 150 mm). Naravno, duljinu izmjenjivača i promjer cijevi odredit će stručnjak.

           Više informacija o sustavima ventilacije pronađite ovdje.