AUTOMATIZACIJA RASVJETE
Idemo napisati još nekoliko riječi o mogućnostima klasične
izvedbe instalacija. Nekoliko puta sam opisao upravljanje rasvjetom putem
svjetlosne sklopke (luksomata), a sad ću vam prikazati funkcioniranje
automatskog upravljanja rasvjetom u objektu i oko njega.
Za početak postavimo scenarij: slika 1 prikazuje raspored
svjetiljki, dok slika 2 prikazuje njihovu zamišljenu brojnost i povezanost.
Slovom A i B označene su LED svjetiljke ugrađene u strop prostorija. Ne radi se
o glavnoj rasvjeti, naravno, već o dekorativnoj rasvjeti („noćnom svjetlu“)
koja se uključuje automatski u sumrak. Slovom C označene su stojeće svjetiljke
sa štednim žaruljama za rasvjetu nogostupa od ograde do kuće, dok su slovom D
označene identične svjetiljke, samo što im je namjena osvjetljenje kolnog
prilaza prema garaži. E označava ugradbene LED svjetiljke za osvjetljenje
nogostupa uz kuću. Slovom F označena je reflektorska svjetiljka za osvjetljenje
stražnjeg dvorišta. G su stojeće svjetiljke za osvjetljenje terase. Slovom H
označena je svjetiljka sa jačom žaruljom za osvjetljenje prostora ispred
ulaznih vrata, dok je slovom I označen LED reflektor za dekorativno
osvjetljenje objekta (fasade), ili fontane, ukrasnog raslinja…
Na prvi pogled izgleda kao pretjerivanje u ugradnji
rasvjetnih tijela. No, da li je baš tako? Ne bih se složio. Većina svjetiljki
su LED svjetiljke sa izrazito malom potrošnjom. Stojeće svjetiljke mogu biti
ili LED svjetiljke ili svjetiljke sa štednim žaruljama. Jedini jači potrošači
su svjetiljke H i F, no one su namijenjene za kratkotrajna uključenja putem IC
senzora. Svjetiljke A i B sam detaljno opisao, i služe kao dekorativna noćna
rasvjeta stambenog prostora. Neupadljive su, osvjetljenje im je minimalno, i
njihov puni efekt vidljiv je kad se ugasi glavna rasvjeta prostorije. S druge
strane, ugradnjom tog tipa noćne rasvjete značajno se smanjuje potreba za
uključenjem glavne rasvjete; noćna rasvjeta pruža sasvim zadovoljavajuće
osvjetljenje za prolazak hodnikom. Vanjska rasvjeta, uz dekorativnu ulogu, ima
i značajnu ulogu u zaštiti objekta; sumnjam da će zlobnici samo tako švrljati
dobro osvijetljenim dvorištem.
Kako prikazanu rasvjetu u potpunosti automatizirati?
Jednostavno, izvedbom prikazanom na slici 3. Snažne svjetiljke sa velikom
potrošnjom ispred ulaznih vrata (H) i u dvorištu (F) uključuju IC senzori koji
reagiraju na prisutnost u „vidnom polju“ senzora. Vrijeme rada im može biti
podešeno na desetak sekundi, što je sasvim dovoljno za osvjetljenje noćnih
pridošlica, a ekonomično zbog mogućnosti povremenih neželjenih uključenja od
strane životinja. Radom ostalih svjetiljki na slici 3 upravlja svjetlosna
sklopka (luksomat): uključuje rasvjetu u sumrak, a isključuje u zoru.
Međutim, i kod noćne i dekorativne rasvjete postoji
funkcionalnost i ekonomičnost, zato sam na slici 4 prikazao puno kvalitetniji
način izvedbe spomenute rasvjete, uz minimalno povećanje troškova. Naime, noćna
rasvjeta u hodniku, kupaoni i na nogostupima oko kuće zamišljena je za
cjelonoćno osvjetljenje, pa njome upravlja isključivo luksomat (B, E i C na
slici 4). Svjetiljkom ispred ulaznih vrata (H) upravlja IC senzor (2). No, tu
se javlja maleni problem: prilikom izlaska iz kuće ili ispraćaja gostiju želimo
izaći u osvijetljeno predvorje; u slučaju senzorskog uključenja morali bi izaći
kroz vrata kako bi se uključila vanjska rasvjeta. Taj problem možemo
jednostavno riješiti ugradnjom prekidača za ručno uključenje, no garantiram da
bi zbog zaboravljivosti rasvjeta mnogo puta ostajala svijetliti čitavu noć.
Bolje je rješenje dodatno uključenje vanjske rasvjete H putem stubišnog
automata (vremenskog releja) 7. Naime, pritiskom na tipku 4 ugrađenu u hodniku
stubišni automat 7 uključuje vanjsku rasvjetu H i drži je uključenu bez obzira
na IC senzor 2. Nakon isteka podešenog vremena (npr. oko jedne minute) stubišni
automat isključuje rasvjetu. U ovom slučaju ne postoji mogućnost slučajnog
uključenja rasvjete ispred ulaza, niti podlih radnji zlobnih susjeda za vrijeme
vašeg boravka na godišnjem odmoru. Žarulje mogu biti znatno jače (100 – 200 W),
bez bojazni od nepotrebne i neželjene potrošnje.
Isti slučaj odnosi se i na reflektorsku rasvjetu dvorišta
iza kuće: svjetiljku F uključuje IC senzor 3. Prekidač 10 koji se nalazi u
dnevnom boravku služi za uključenje rasvjete F u slučaju potrebe. Pošto se na
dvorišnu stranu postavlja mnogo staklenih površina (prozora, balkonskih vrata i
sl.), slučajna zaboravljivost u vidu uključenog reflektora sigurno će biti
zamijećena. Iako težim pojednostavljenju izvedbe instalacije, ipak bi predložio
da i vanjsku rasvjetu dvorišta (F) izvedete na isti način kao i rasvjetu ispred
ulaznih vrata (H); stubišni automati su jeftini uređaji, jednostavni su za
ugradnju ali su zato iznimno svrsishodni.
Za dekorativnu rasvjetu u prostorijama (A), rasvjetu terase
(G), osvjetljenje kolnog prilaza (D) i osvjetljenje fasade (I) nema potrebe da
bude uključena čitavu noć. Stoga smo je izveli (kako prikazuje slika 4) kao
rasvjetu sa uključenjem putem luksomata 1 i isključenjem putem vremenske
sklopke (timera) 6. Na taj način se opisana rasvjeta uključuje u sumrak, a
isključuje u vrijeme podešeno na timeru (npr. u ponoć), kako ne bi nepotrebno
svijetlila čitavu noć. No i tu smo unijeli male promjene: dogradnjom prekidača
5 moguće je uključiti rasvjetu na terasi i nakon isključenja od strane timera.
Koristi se u slučaju zadržavanja sa društvom na terasi do sitnih noćnih sati.
Prekidačem 8 moguće je isključiti rasvjetu terase. Na isti način moguće je
isključenje noćne rasvjete u prostorijama A pomoću prekidača 9. Napominjem da
se u svaki strujni krug rasvjete može ugraditi prekidač za ručno isključenje
rasvjete. Na isti način može se ugraditi i prekidač (15) za isključenje
kompletne vanjske i unutarnje rasvjete sa jednog mjesta (slika 5).
Slika 6 prikazuje malu izmjenu u načinu uključenja rasvjete
prilaznog puta garaži (D); naime, u strujni krug uključenja rasvjete dodana su
dva prekidača: prekidač mehanizma za otvaranje dvorišnih vrata i prekidač
mehanizma za otvaranje garažnih vrata. U slučaju otvaranja jednih (ili obojih)
vrata pali se rasvjeta na prilaznom putu. Rasvjeta je ugašena kad su i dvorišna
i garažna vrata zatvorena.
Slika 7 prikazuje jednu od varijanti poboljšanja upravljanja
noćnom rasvjetom u objektu; zbog ranije potrebe za noćnim svjetlom u zatvorenim
prostorijama u odnosu na otvoreni prostor noćna rasvjeta A i B uključuje se
putem zasebnog luksomata 11. U tom slučaju se na luksomatu podesi razina
osvjetljenja kako bi se rasvjeta u prostorijama uključila ranije. Strujnom
krugu unutarnje rasvjete dodano je i uključenje rasvjete prostorija 14 preko
prekidača protuprovalne zaštite 13; kada aktiviramo protuprovalnu zaštitu u
slučaju izbivanja, putem kontakta 13 aktiviramo i uključenje rasvjete 14.
Rasvjeta se uključuje u sumrak (11) i isključuje prema podešenju na timeru (12)
stvarajući dojam našeg boravka u prostorijama.
Prikazao sam samo nekoliko mogućih scenarija izvedbe potpune
automatizacije noćne rasvjete. Opisan način, uz uvjet postojanja instalacije
prikazanih svjetiljki, povećava troškove instalacije za nekoliko stotina kuna;
razmislite o tome, svakako se isplati!
AUTOMATIZACIJA CENTRALNOG GRIJANJA
Klasično centralno grijanje na slici 1 sastoji se od peći za
centralno grijanje – kombiniranog plinskog bojlera (smještenog npr. u kupaoni),
zatim radijatora u dnevnom boravku (1), radijatora u spavaćoj sobi (2), radnoj
ili dječjoj sobi (3), kupaoni (4) i hodniku (5). Naglašavam „klasično grijanje“
jer bi za automatizaciju centralnog grijanja u opisanom slučaju bio dovoljan
samo jedan termostat (npr. A). Međutim, uvedene su male preinake: grijanje
objekta podijeljeno je na zone: zona 1 (dnevni boravak), zona 2 (spavaća soba),
zona 3 (radna ili dječja soba), te međuzona – hodnik i kupaona. Odabir kupaone
i hodnika kao međuzona je proizvoljan; mogao sam ih priključiti bilo kojoj
zoni, ili kreirati kao zasebne zone. No smatram da bi grijanje prikazano na
slici 1 radilo idealno.
Zašto? I čemu toliko termostata?
Bit automatizacije nije isključivo vezana za proces
samostalnog rada; nadodanim elementima postigao sam optimum. Naime, preciznim
podešavanjem željene temperature povećavamo kvalitetu i optimalnost rada
centralnog grijanja, a samim tim i energetsku učinkovitost. Regulacijom
grijanja po zonama izbjegavamo nepotrebno zagrijavanje prostorija u kojima ne
boravimo, kao i zagrijavanje objekta kad nismo kod kuće.
Kako sustav radi? Za početak na skupinu radijatora u svakoj
zoni ugrađen je elektroventil (vidljivo na slici 2, s tim da se ventili ne
ugrađuju na pojedinačne radijatore već na glavnu toplovodnu cijev svake zone).
Elektroventil regulira uključenje – isključenje radijatora u pojedinoj zoni.
Radijatori u kupaoni i u hodniku opremljeni su termostatskim ventilima.
Svaka zona opremljena je svojim termostatom. U dnevnom
boravku nalazi se programabilni termostat A na kojem vršimo regulaciju
temperature u zoni 1, obzirom na doba dana i dan u tjednu. Kad jednom podesimo
željene temperature termostat će funkcionirati potpuno automatski. Na isti
način i zona 2 je opremljena programabilnim termostatom; pošto je spavaća soba
u funkciji tek po noći, na termostatu odredimo vrijeme zagrijavanja prostorije.
U ostalo vrijeme dovoljno je održavati minimalnu temperaturu.
Zona 3 opremljena je klasičnim termostatom; u slučaju
korištenja prostorije kao radne sobe pomoću termostata upravljamo grijanjem
prostorije kad se nalazimo u njoj. U slučaju pak dječje sobe potrebna je
konstantna temperatura bez obzira na doba dana. I u ovom slučaju umjesto
klasičnog termostata možemo ugraditi i programabilni termostat.
Na slici 3 vidljiv je princip rada automatizacije centralnog
grijanja; svaki termostat upravlja elektroventilom svoje zone i istodobno
upravlja uključenjem peći za centralno grijanje. Grijanje zona je neovisno; peć
se gasi tek kad je u svim zonama postignuta željena temperatura. U slučaju pada
temperature u jednoj zoni termostat uključuje peć i otvara elektroventil
dotične zone. Istodobno sa zagrijavanjem bilo koje zone kreće i zagrijavanje
hodnika i kupaone ovisno o podešenosti termostatskih ventila.
Iz navedenog vidimo da sustav prikazan na slici 3 može
neovisno upravljati zagrijavanjem zona; moguće je i potpuno isključenje
grijanja pojedinih zona. Ali, tu se nalazi termostat E, koji služi kao zaštita
od smrzavanja (ili zaštita od pothlađivanja). Može biti podešen na vrijednost
između 5° i 10° C. U slučaju pada temperature ispod podešene termostat E
uključuje grijanje SVIH zona do postizanja željene temperature. To su kratkotrajni
periodi zagrijavanja sa dugotrajnim mirovanjem; na taj način izbjegavamo
smrzavanje vode u sustavu centralnog grijanja i pothlađivanje objekta.
Termostat E postavlja se u najhladniju grijanu prostoriju u objektu, odnosno u
prostoriju koja se najbrže hladi.
U spoj na slici 3 dodan je i termostat u kupaoni D. Njegova
funkcija vrlo je jednostavna: održavanje minimalne temperature u kupaoni. No
pomoću njega možemo i izvršiti podizanje temperature isključivo u kupaoni (npr.
prije tuširanja, kupanja…).
I na kraju, tu se nalazi programabilni termostat sa timerom
F; služi kao centralna upravljačka jedinica za kompletno centralno grijanje.
Naime, prilikom dugotrajnijeg izlaska iz objekta podesimo timer prema
predviđenom vremenu vraćanja (smanjeno za otprilike pola sata), kao i minimalnu
temperaturu objekta (npr. 15° C). Pri odlasku iz objekta nema potrebe za
konstantnim zagrijavanjem. Timer isključuje grijanje čitavog objekta. U slučaju
pada temperature ispod podešenog minimuma termostat nakratko uključuje grijanje
radi održavanja minimalne temperature u prostorijama. Ali, pola sata prije
našeg povratka (kako je podešeno timerom) termostat F prebacuje grijanje na
„normalan“ način rada. Na taj način vraćamo se u zagrijani objekt u kojem u
međuvremenu nije bilo nepotrebnog rasipanja energije. Termostat F može se
programirati za jednokratan, višednevni ili tjedni rad.
Sustav automatizacije prikazan na slikama 1, 2 i 3 tek je
jedna od mnogobrojnih načina na koji možemo izvesti automatsku regulaciju
centralnog grijanja. Napominjem da se radi o sustavu potpune automatizacije
koji nakon finog ugađanja ne zahtjeva naše posezanje u rad sustava, sa metodom
rada identičnom naprednim instalacijama (samo što je u ovom slučaju izvedena
„staromodno“). O tome se svakako konzultirajte sa energetičarom i
automatičarom.
ZAŠTITA I NADZOR OBJEKTA
Uređaji i sustavi za zaštitu i nadzor objekta neobavezan su
dio kućnih instalacija i, istini za volju, rijetko se ugrađuju. Među ljudima
prevladava mišljenje da je pomisao „to se neće meni dogoditi“ najbolji alarmni
sustav! Nažalost, u mnogim slučajevima odluka za ugradnju zaštitnih i nadzornih
sustava donosi se tek poslije pretrpljene štete.
Sustavi zaštite i nadzora nisu skupi; osnovni modeli uređaja
imaju povoljnu cijenu, lako se ugrađuju i pružaju zadovoljavajući oblik i
kvalitetu zaštite. Predlažem ugradnju osnovnih sustava protupoplavnog i
protupožarnog nadzora (tehnički alarm), kao i osnovni tip protuprovalnog
sustava. Klasični (nemodularni) uređaji proizvode se u bezbroj varijacija,
oblika i funkcionalnosti; uz pomoć stručnjaka odaberite najoptimalnije uređaje
i sustave za zaštitu i nadzor.
Pod brojem 1 prikazao sam osnovni model kontrole pristupa:
tipkovnicu za otvaranje ulaznih vrata. Lako se ugrađuje, jednostavna je za
rukovanje, jeftina je i pouzdana. Služi za otvaranje ulaznih vrata prilikom kratkotrajnog
odsustva. Naime, provale se najčešće događaju prilikom kratkotrajnih odlazaka
do dućana preko ceste ili na kavu do susjeda! U takvim trenutcima
nezaključavanje ulaznih vrata može nam ući u naviku „jer se u tako kratkom
vremenu ništa neće dogoditi“. A iskusni provalnici vrebaju i čekaju upravo
takve trenutke nepažnje. Za funkcioniranje tog tipa zaštite potrebno je
opremiti ulazna vrata elektromagnetskom bravicom. Nakon upisivanja brojčane
šifre bravica nam u slijedećih nekoliko sekundi dozvoljava otvaranje vrata.
Prilikom izlaska iz prostorije u momentu zatvaranja vrata elektromagnetska
bravica „zaključava“ vrata i za njihovo otvaranje potrebno je unijeti šifru.
Napominjem da prilikom duljih izbivanja obavezno zaključate ulazna vrata.
Brojem 2 označen je osnovni oblik protupoplavnog nadzora:
detektor vode. Sastoji se od uređaja sa senzorom za vodu i zujalicom – sirenom
za označavanje opasnosti u slučaju detekcije vode. Napajanje se obično izvodi
pomoću baterija, dugotrajno je i ne ovisi o naponu gradske mreže. Postavlja se
u blizinu perilice za suđe, perilice za rublje ili ispod sudopera. Dovoljno je
jednostavno uključiti uređaj i postaviti ga na pod! Za kvalitetniju zaštitu
preporučujem detektor za vodu na koji se može priključiti elektromagnetni
ventil za zatvaranje vodovoda u slučaju poplave.
Broj 3 je detektor plina. Postoje verzije za detekciju
gradskog plina, metana, ugljičnog monoksida i kombinirani detektori.
Postavljaju se uz plinske priključke, i to što bliže podu prostorije. U
trenutku detekcije plina oglašava se ugrađena sirena. Broj 4 je detektor dima
(požara); u slučaju pojave dima u prostoriji detektor uključuje ugrađenu sirenu
(alarm). Napajanje mu je baterijsko, dugotrajno, a ugrađuje se na strop
prostorije koju želimo nadzirati. Preporučujem ugradnju detektora dima u
kotlovnicu, kuhinju i na hodnik.
Prednost navedenih uređaja je u njihovoj pouzdanosti, maloj
cijeni, jednostavnoj ugradnji, maloj potrošnji i autonomnom napajanju iz
baterija. Ali, velika im je mana što su beskorisni ako nas nema kod kuće ili
ako u blizini nema osobe koja bi mogla čuti rad sirene. U tom slučaju ugrađuje
se GSM dojavljivač.
Brojevima 5 – 8 označen je protuprovalni sustav. Namjena im
je zaštita objekta od provale nadzorom prostorija i ulaza u objekt (prozora i
vrata). U slučaju otkrivene opasnosti javlja se alarm koji može biti glasan
(rad sirene 8 ugrađene na pročelje objekta) ili tih (dojava putem GSM
dojavljivača nadležnoj službi za intervencije).
Protuprovalni sustavi mogu biti integrirani (napajanje i rad
putem ožičenja), bežični (napajanje senzora iz baterija a komunikacija putem
radio – valova) ili kombinirani. Na slici 1 pod brijem 5 prikazana je centralna
jedinica alarmnog sustava; u njoj se vrši programiranje rada sustava kao i
njegovo uključenje ili isključenje. Za nadzor objekta služe IC senzori
(detektori prisutnosti – 6) ili kontakti za nadzor otvaranja prozora ili vrata
(7). Postoje i detektori za staklene površine, rolete, prolaze… Pri prisutnosti
u štićenoj prostoriji ili pri otvaranju vrata senzori šalju informaciju
centralnoj jedinici koja u slučaju prikazanom na slici 1 uključuje dojavu –
sirenu ugrađenu izvan objekta (8). Prednost prikazanog alarma je jednostavna
ugradnja jer su svi senzori bežični. U ovom slučaju predložio bi integraciju
(povezivanje) protuprovalne, protupoplavne (2), protupožarne detekcije (4) i
detekcije plina (3) u jedan sustav za
nadzor i zaštitu; na taj način ćemo uz minimalna ulaganja dobiti kvalitetan
sustav koji će nam pružiti optimalan nivo sigurnosti.
Slike 9 i 10 predstavljaju sustav za nadzor ulaza i
otvaranje vrata – portafon. To je napredan oblik interfona (sustava za zvučnu
komunikaciju). Sastoji se od vanjske jedinice (panela sa kamerom, mikrofonom
,zvučnikom i tipkom za poziv - 10) i unutarnje jedinice (11) sa monitorom,
slušalicom ili zvučnikom za komunikaciju i tipkom za otvaranje vrata. U sustav
za nadzor ulaza može se dograditi nekoliko vanjskih i unutarnjih jedinica, kao
i kućnih zvona, aktivatora za rasvjetu ulaza i hodnika i slično.
Slike 11, 12 i 13 predstavljaju sustav videonadzora. Sastoji
se od kamera koje mogu biti za vanjsku (11) ili unutarnju (12) ugradnju,
videonadzornih uređaja za upravljanje rada kamerama i sustavom ali i za pohranu
snimaka (13) te monitora za prikaz slike ili TV prijemnika. Sustavi
videonadzora su vrlo napredni sustavi koji omogućuju nadzor i zaštitu objekta
(detekcijom pokreta) a mogu se integrirati i sa sustavom za kontrolu pristupa
(biometrijski čitači, prepoznavanje lica, prepoznavanje registracijskih pločica
i sl.). Što reći o tom sustavu? Sustav videonadzora može biti bazičan (nadzor
dječje sobe, nadzor ulaznih vrata) ili nadzorno - zaštitni (nadzor prostorija i
okoline objekta). Kao takav predstavlja idealnu nadopunu protuprovalnom
sustavu.
Sustavi nadzora i zaštite možda vam se čine nepotrebni ili
suvišni; no šteta koju mogu spriječiti mogla bi biti višekratno veća od
ulaganja u navedene sustave. Svakako razmislite o tome!
