MODULARNI SUSTAVI

MODULI

         Modularni sistemi prekidača, utičnica, priključaka i ostale instalacijske opreme jake i slabe struje.

         Sada idemo ozbiljno! Sjećate se LEGO kockica, kako ste se kao djeca trudili da iz gomile šarenih elemenata stvorite nešto prepoznatljivo? Paralela tom nostalgičnom sjećanju na djetinjstvo su modularni sustavi.

         Sustav se sastoji od ugradbenog mjesta – razvodne kutije koja može biti podžbukna, nadžbukna, podna ili stolna, zatim nosača elemenata na koji se učvršćuju elementi, samih elemenata (prekidača, utičnica…) i ukrasnog okvira ili maske. Za razliku od običnog prekidača ili utičnice, prilikom kupnje modularnog sustava svaki navedeni element kupujete posebno. Bez bojazni, modularni sustavi su standardizirani, te nabava istih ne bi smjela predstavljati nikakav problem!  Osnovno mjerilo za širinu je jedan modul (na primjer - jedan prekidač). Mjesta za ugradnju (razvodne kutije), nosači i maske izrađuju se u standardnim dimenzijama širine jednog, dva, tri, četiri, sedam, 14 i 21 modula, (postoje i sistemi 5, 6, 8… pa sve do 32), što znači da je to mjesto namijenjeno za ugradnju navedenog broja modula. Sami moduli (prekidači, utičnice…) se pak proizvode u širini jednog, dva ili tri modula, što znači da zauzimaju toliko mjesta prilikom ugradnje.

         Osnovna prednost modularnog sustava je ta što sami možete kombinirati module koje će stručnjak prema potrebi ugraditi na određeno mjesto, njihovu boju, boju i oblik maske i okvira… Sami moduli proizvode se u nekoliko boja – bijela, siva, srebrna, crna…, dok se okviri i maske proizvode u gotovo svim mogućim bojama, sa imitacijom drveta, metala, kože… Što se tiče estetike, broj kombinacija je beskonačan!

         Grubo, možemo ih podijeliti u četiri kategorije: prekidači, utičnice, multimedija i sustavi upravljanja i kontrole uključujući i domotroniku. Idealni su za grupiranje priključaka, o čemu je već bilo riječi, za montažu većeg broja priključaka na manjoj površini, a i estetski su daleko ispred klasičnog sistema, upravo radi bezbrojnih mogućnosti kombinacija i oblika vidljivog dijela sistema.

         No, tu postoji kvaka! Iako na prvi pogled nema  razlike u spajanju između osnovnih modularnih elemenata, kao što su prekidači i utičnice, i klasičnih elemenata, u nekim slučajevima razlike ipak postoje. Naročito u prekidačima koji su osvijetljeni, gdje se samo osvjetljenje prekidača može izvesti na nekoliko načina! Majstori starijeg kova koji su naletjeli na taj problem ili nisu vični novotarijama rado će vas pokušati nagovoriti na klasične prekidače i utičnice. Morate imati na umu da se modularnim sustavima mogu riješiti SVI mogući zahtjevi elektroinstalacija, uključujući i energetiku, telekomunikacije,  video – nadzor, kontrolu i nadzor prostorija, alarme, audio – sustave, i u poplavi sve većeg broja modula za specijalnu namjenu teško se snalaze i stručnjaci! Pogotovo u slučaju domotronike – povezivanja više različitih sustava u jednu cjelinu i stvaranje „inteligentne instalacije“ za „inteligentnu kuću“, za što je potrebno vrlo opširno znanje i iskustvo i iz elektroinstalacija jake i slabe struje, telekomunikacija, industrijske automatike, elektronike i informatike.

         Sve u svemu, osobno dajem prednost modularnim sistemima, što zbog estetike, što zbog kvalitete, a što zbog vrlo širokog spektra primjene! U narednim postovima opisati ću primjenu modularnih sustava, kao i primjere sustava za koje bi stručnjaci donedavna tvrdili da su neizvedivi!

VRSTE (KATEGORIJE) MODULA

         Spomenuo sam već da postoji više vrsta modula. Sad ću ih ukratko pokušati opisati, tek toliko da vam stvorim predodžbu o svestranosti i prednostima ovog sistema.

 

         Na slici 1, s lijeva nadesno: klasičan prekidač, zatim „no touch“ prekidač – tipkalo koji se uključuje dodirom, nakon toga „no touch“ prekidač sa velikim indikatorm (osvjetljenjem), zatim prekidač sa osvjetljenjem (za natpise), klasični prekidač širine dva modula i na kraju dimer – regulator rasvjete. Prekidači se proizvode u širinama jednog, dva ili tri modula, većina ih ima mogućnost ugradnje osvjetljenja ili je osvjetljenje već ugrađeno tvornički. Moram napomenuti da se, za razliku od običnih prekidača sa integriranim osvjetljenjem, osvjetljenje modularnih prekidača može izvesti na više načina: da svijetle kad je prekidač ili sistem rasvjete isključen, da svijetle kad je prekidač uključen, da svijetle čitavo vrijeme, može se spojiti preko luksomata… Također valja napomenuti da se uključenje rasvjete može izvesti i sa tipkalima, senzorima, automatski vezano uz neki proces… Postoji i rješenje za regulatore rasvjete (dimere) sa mehaničkim potenciometrom ili na dodir, s tim da se rasvjeta sa regulacijom može izvesti i sa samo jednim regulatorom za velik broj rasvjetnih mjesta. Kod rasvjete sa regulacijom intenziteta osvjetljenja morate znati da je ona pogodna samo za klasičnu i halogenu rasvjetu.

         Na slici 2 prikazane su utičnice: „obična“ širine jednog modula i „šuko“ – sa uzemljenjem, širine dva modula. Modularno možete grupirati od jedne do 21 utičnice! Nakon utičnica dolazi primjer utičnice sa zaštitom, o čemu će kasnije biti riječi. Tu su i tri „uljeza“ – prekidač sa bravicom, infracrveni senzor i automatski osigurač, primjeri šarolikosti ugradbenih modula.

         Na slici 3 prikazan je priključak za antensku instalaciju, zatim priključnica za telefon, 9-pinska utičnica pogodna za informatičare, kućno zvono i vremenski prekidač („stubišni automat“).

         Na slici 4 dati su primjeri raznih oblika modula. Moram spomenuti da i kod određenog modula postoji više inačica istog, razlika je u dizajnu i tehničkim karakteristikama, stoga za pomoć u odabiru obavezno pozovite stručnjaka! S lijeva nadesno: tipkalo sa zvono s ugrađenim mikrofonom, ugradbena svjetiljka za rasvjetu npr. gazišta na stepenicama, akumulatorska svjetiljka (popularna „panik – lampa“) za privremenu rasvjetu u slučaju nestanka električne energije.

         Slika 5 je samo mali isječak specijaliziranih modula. Ta kategorija je i najbrojnija, jer tu se nalaze moduli za kućne alarme i zaštitu, energetiku, automatiku, domotroniku… Na slici su prikazani programator za scenarije (o tome će biti riječi u postu „domotika“), zatim čitač pametnih kartica – za sisteme zaštite, modul za otvaranje ulaznih vrata, kamera u boji…

         Odabir modula je svakim danom sve veći. Savjetujem da prije odluke o sistemu instalacije koji ćete ugraditi u vaš stambeni prostor konzultirate sa stručnjacima, po mogućnosti stručnjacima sa iskustvom u takvim poslovima. Odaberite pouzdane proizvođače, koji možda jesu u startu malo skuplji, ali kod većine njih, vjerujte, cijena opravdava kvalitetu!

PRIMJENA MODULARNIH SISTEMA

         O „klasičnoj“ primjeni modularnih sistema smatram da ne treba puno pisati. Prekidači, utičnice… Osnovni instalacioni materijal koji je jasan svakome.  Ali… Uvijek postoji neka sitnica, neka informacija, ma koliko jednostavna i beznačajna bila, koja može dovesti do potpuno drugačijih odluka od onih sa kojima smo krenuli u rješavanje problema!  Za „svaki slučaj“, pružit ću nekoliko osnovnih primjera izvedbe modularnih sistema.

         Svjestan sam da slike u prilozima nisu baš najidealnije vizualno rješenje, ali trudio sam se zadržati jednoobraznost (crni moduli i sivi okviri – maske) upravo radi fokusiranja na funkcionalnost, ostavljajući dizajn vama na odabir (pri čemu ćete se, vjerujte, pošteno namučiti).

         Slika 1 gore. Četiri prekidača (širine jednog modula) u sistemu za četiri modula. Klasika. Ponavljam, možete odabrati sistem od jednog do sedam modula… Na slici 2 gore je primjer ugradnje dva prekidača (širine dva modula svaki) u sistem za četiri modula. Kombinacije prekidača su bezbrojne, u ovom slučaju klasični prekidač i regulator za jačinu rasvjete (dimer).

         Slika 3 gore je prikaz modularnog sistema za kuhinjsku napu – okretni prekidač za ventilator i klasični prekidač za rasvjetu u napi.

         Slika 4 je dokaz univerzalnosti modularnih sistema – sistem sa sedam raznovrsnih prekidača; dva regulatora (dimera), zatim dva obična prekidača, jedan dvostruki prekidač i dva prekidača sa osvjetljenjem. Kombinacije su bezbrojne!

         Slika 5 potvrđuje gore navedenu tvrdnju – modularni sistem sa utičnicom i prekidačem! Pogodan je za male, pomoćne prostorije, koje rijetko koristimo i u koje, istini za volju, rijetko kad ugrađujemo utičnice. A onda nam jednog dana zatrebaju… Ovako smo „jednim udarcem ubili dvije muhe“.

         Slika 6. Primjer grupiranja priključaka, sa pet utičnica. Smatram da slika govori sama za sebe.

         I na kraju slika 7 gore. Ne, ne radi se o pretjerivanju, to je modularni sistem, recimo, za radionu, poslovni prostor… Idealan primjer koncentracije velikog broja potrebnih priključaka na maloj površini (u ovom slučaju deset utičnica i dvije uvodnice za kabel za trajni priključak).

         Ako pak želite da vam instalacija bude nešto više od klasične „prekidač – utičnica – svjetlo“ primjene, objasnit ću vam nekoliko neobičnih, ali jednostavno izvodljivih primjera.

         Na slici 1 prikazao sam izgled kupaonskog indikatora izvedenog modularno, dvopolnim prekidačima. S lijeva nadesno: prekidač za rasvjetu koji je širine dva modula, zatim prekidač za električnu grijalicu vode (bojler), slijedi prekidač za zidnu električnu grijalicu, zatim prekidač za priključak perilice rublja, pa prekidač za rasvjetu na kupaonskom bloku i na kraju prekidač za, recimo, jacuzzi. Na ovaj način su SVI strujni krugovi u kupaoni izvedeni preko dvopolnih prekidača, i ova izvedba je najsigurnija! Moram spomenuti da postoji široka paleta simbola i natpisa za prekidače.

         Na slici 2 prikazao sam ranije opisanu stalnu (noćnu) rasvjetu, koju predstavlja LED svjetiljka na slici 2 lijevo, i spojena je preko luksomata. Na slici 2 desno nalazi se zanimljiv dodatak: akumulatorska svjetiljka TORCIA koja se uključuje u trenu nestanka električne energije, i svijetli nešto više od jednog sata. Zanimljivo kod nje što je jednostavnim pritiskom možete izvaditi iz ležišta, i tada se pretvara u – prijenosnu ručnu svjetiljku (zbog akumulatorske baterije ugrađene u nju). Zanimljivo, zar ne?

         Na slici 3 su dva detektora; detektor plina i detektor ugljičnog monoksida. U slučaju pojave plina ili ugljičnog monoksida oglasi se alarm, i električni ventil na plinskoj instalaciji automatski zatvara dovod plina! Sistem je provjeren i iznimno pouzdan, i o njegovoj prednosti ne treba puno govoriti!

         Na slici 4 su dvije zanimljive utičnice! Lijevo je utičnica sa nadstrujnom zaštitom („automatskim osiguračem“), a desno je struja sa diferencijalnom zaštitom (popularan naziv „fidovka“). Pogodne su za ugradnju u kuhinju, ili u prostoriju za priključenje osjetljivih uređaja! Lijeva utičnica u slučaju kratkog spoja ili preopterećenja trenutno prekida strujni krug, a desna utičnica uz to reagira i kad, na primjer, električni uređaj dođe u kontakt s vodom, ili dođe do oštećenja izolacije kabla ili kućišta… U svakom slučaju vrlo koristan dodatak.

         Na slici 5 prikazan je modul pretrpan utičnicama! Konkretno, ovaj modul je namijenjen za priključak računala i njegovih komponenti, i služi za – uštedu električne energije! Naime, znamo da uređaji u „stand-by“ modu troše prilično električne energije. Ovaj modul izbjegava upravo taj scenarij; u crvenu utičnicu priključuje se računalo (ili „glavni“ uređaj) koji uključujemo i isključujemo ručno. U ostale utičnice priključuju se uređaji koji ovise o radu glavnog uređaja (u ovom slučaju monitor, pisač…) i nema smisla da su uključeni kad je glavni uređaj (računalo) isključen. U trenutku kad ručno isključimo računalo, sklop u modulu prepoznati će radnju i automatski će isključiti napajanje ostalih utičnica. Tako ćete, vjerovali ili ne, ostvariti znatne uštede u potrošnji električne energije!

         Slika 6 je kućni audio sustav. Prikazan je jedan od najosnovnijih modela. Na slici 6 gore nalazi se prikaz upravljačkog modula zvan centralna jedinica, tj. modul koji se spaja izravno na audio – uređaj (CD player, računalo i sl.). Na slici 6 dolje nalazi se modul za lokalnu kontrolu, ugrađuje se u prostorije u koje želimo postaviti audio – sustav i spaja se na centralnu jedinicu. Svaki modul spaja se na ugradbene zvučnike (nisu prikazani na slici) ugrađene u zid. Broj prostorija koje želimo „ozvučiti“ ovim sistemom je neograničen. Prednost sistema je što svaki lokalni modul ima ugrađen mikrofon koji se uključuje pritiskom na tipku, i pomoću njega možemo komunicirati, tražiti izgubljenog ukućana…

         Slika 7 prikazuje priključno mjesto multimedijalnog centra i njegovu podžbuknu „vezu“ sa računalom, opisano u postu „grupiranje priključaka“ i „ostavština za budućnost“. Na slici se nalaze, s lijeva nadesno: antenski i satelitski priključak, zatim audio i video priključak prema računalu, zatim USB priključak, HDMI priključak i na kraju interesantan modul – dvostruka USB napojna jedinica (za punjenje mobilnih uređaja, MP playera…).

         Na slici 8 prikazan je – sobni termostat i sat sa budilicom! Nemojte steći krivi dojam da se tu radi o „visoko razvijenoj tehnologiji“! To su tek dva obična i osnovna modula sa displayem, jednostavna za montažu i rukovanje, i sami za sebe ne spadaju u kategoriju naprednih kućnih instalacija. Da vas ne zbuni izgled…

UTIČNICE SA ZAŠTITOM

Utičnice sa zaštitom
         Postoje obične utičnice i utičnice sa kontaktom za uzemljenje (šuko utičnice). Postoje i trofazne utičnice za priključenje velikih potrošača (štednjaka i sl.). Međutim, sada ću opisati utičnice sa mehaničkom zaštitom od slučajnog dodira, kao i posebne tipove utičnica.

         Svi smo svjesni opasnosti od utičnica, naročito kod male djece; slučajno guranje metalnog predmeta u utičnicu može biti kobno! Stoga postoji nekoliko tipova uglavnom mehaničke zaštite utičnica od strujnog udara.

         Najjednostavnija zaštita su zaštitni čepovi izrađeni od izolacijskog materijala. Jednostavno se umetnu u utičnice i sprječavaju bilo kakav dodir sa kontaktima utičnice. Vade se ili pomoću utikača (slika 1), ili izvlačenjem uz primjenu sile (kako ih djeca ne bi izvukla – slika 2) ili pak za to namijenjenim ključićem (slika 3). Predstavljaju zadovoljavajuću razinu zaštite, ali ovise o našoj zaboravljivosti; ako ih nakon upotrebe ne umetnemo u utičnicu, utičnica ostaje nezaštićena.

         Na slici 4 prikazan je standardan način zaštite kontakata utičnice pomoću izolacionih zaklopki koje prekrivaju kontaktne otvore (zelene pločice vidljive u provrtima za kontakte utikača); zaklopke se pomiču u stranu tek umetanjem utikača, i bez njega ih je relativno teško pomaknuti u stranu. To su utičnice sa stalnom zaštitom od dodira, jer se prilikom vađenja utikača iz utičnice zaklopke vraćaju na mjesto. Na slici 5 prikazana je utičnica sa zaštitom od dodira i sa zaštitom od slučajnog priključenja; naime u tu utičnicu jedino se može priključiti posebni utikač sa ugrađenim klinom (slika 6). Služi za priključenje uređaja namijenjenih samo za tu utičnicu (idealna za montažu izvan objekta – bez posebnog produžnog kabla susjedi neće moći priključiti miješalicu za beton ili električni roštilj za vrijeme vašeg ljetovanja).

         Slike 7, 8 i 9 prikazuju utičnice u boji. Iako ne postoji univerzalni standard za boje utičnica, u ovom slučaju boja označava stupanj zaštite i izvor napajanja. Tako narančaste utičnice (slika 7) predstavljaju utičnice napajane preko zaštitnog transformatora. Crvene utičnice (slika 8) su utičnice napajane iz uređaja za konstantno napajanje (UPS), dok su zelene utičnice (slika 9) sigurnosne utičnice s posebnom zaštitom (npr. napajane iz KZS sklopke, tromog osigurača i sl.). Koriste se većinom u radionama i poslovnim prostorima, no nema ograničenja za njihovu upotrebu u kućanstvima.

         Slika 10 predstavlja utičnicu za zaštitnim transformatorom (transformatorom za galvansko odvajanje prijenosnog omjera 1:1). Iako je snaga uređaja ograničena na 15 - 20 W, izvedba utičnice pruža sigurnost pri rukovanju uređajem jer su strujni krugovi gradske mreže i strujni krug uređaja galvanski odvojeni zaštitnim transformatorom. Isključivo su namijenjene za električne brijaće aparate.

         Slika 11 predstavlja utičnicu sa mehaničkom i nadstrujnom zaštitom (automatski osigurač). Postoji mnogo izvedbi kombiniranih utičnica sa mehaničkom i električnom zaštitom. Najsigurnija zaštita pak je – nepostojanje utičnice! Naime, postoji nekoliko modela kablovskih uvodnica za modularne sustave; kabel se provuče kroz otvor i fiksno spoji unutar razvodne kutije, dok se uvodnica montira u kombinaciji sa ostalim modulima. Jedini nedostatak takvog priključenja je nemogućnost brzog otpajanja uređaja; potrebno je demontirati uvodnicu i izvršiti otpajanje unutar razvodne kutije. Pogodna je za spajanje uređaja koje nećemo micati (kuhinjskih grijalica vode, ploča za kuhanje…), a naročito je pogodna za spajanje većih potrošača (termoakumulacionih peći, štednjaka i sl.). U svakom slučaju, razmislite o ugradnji utičnica sa zaštitom.

MODULI U SPAVAĆOJ SOBI

Moduli u spavaćoj sobi
         Sjećajući se davne podjele radnog dana na osam sati rada, osam sati društveno – političkih aktivnosti i osam sati odmora sa dodatkom učinka globalizacije u vidu prekovremenog rada, rada vikendom i slično, ispada da pola vremena provedenog u stambenom objektu utrošimo na boravak u krevetu.

         U jastuke, madrace i posteljinu uložit ćemo nemalu svotu kako bi nam boravak u spavaonici bio udoban; koliko nam komfora pruža instalacija?

         Pogledajte zidove u spavaćoj sobi; utičnica za noćnu lampicu, utičnica za sat sa radio – budilicom i prekidač za svjetlo kraj vrata. I uz malo sreće prekidač kraj kreveta. A da ne spominjem spoticanje po noći do prekidača…

         Idemo razmotriti scenarij „moderno“ opremljene spavaće sobe. Prikazani prekidači i moduli ugrađuju se na zid kraj uzglavlja, i preporučljivo je da budu u dohvatu iz ležećeg položaja. Slika 1 – element napredne instalacije u većini spavaonica starijeg datuma; prekidač izmjenične linije za uključenje glavne rasvjete, izveden klasično. Na slici 2 prikazana je moderna inačica napredne sobne instalacije: prekidač izmjenične linije glavne rasvjete, dvostruki prekidač za noćne lampice i prekidač za upravljanje elektromotornim roletama! Hvalevrijedno, no da li je to krajnji domet?

         Da ne kujem hvalospjeve o modulima, pogledajte slike i prosudite prema nahođenju. Na slici 3prikazan je isti slučaj kao na slici 2, ali izveden pomoću modula (prikazi modula su uprošćeni).

         Slika 4 je identična slici 2 i 3 – prekidač za rasvjetu, dvostruki prekidač za noćne lampice i upravljač za rolete, uz dodatak četvrtog modula – prekidača za uključenje  špura spavaća soba – hodnik – kupaona. Moduli su izuzetno pogodni za kombinirano (grupno) upravljanje rasvjetom.

         Slika 5 je istovjetna slici 4, uz dodatak sobnog programibilnog termostata. Mogućnosti kombinacija i namjena modula su ogromne – ovisi o mašti, potrebama i mogućnostima. Naime, kraj kreveta možemo ugraditi i portafonsku jedinicu (da ne ustajemo iz kreveta ako trgovački putnik zvoni pred vratima), modul za upravljanje audio – sustavom, prekidače za prigušenu rasvjetu, tzv. dimere (spavaća soba ne služi samo za spavanje, zar ne?), zatim panik – tipke sustava za zaštitu od provale, dojavljivače nadzornih sustava…

         Postoji mogućnost izvedbe završetka instalacione cijevi ili ugradnje razvodne kutije na zid neposredno iznad poda, na mjestu koje će biti sakriveno od pogleda stranicom kreveta. Na skrovito ali pristupačno mjesto na krevetu ugradi se nadgradna kutija sa prekidačkim modulima: fleksibilnim kablom spaja se preko ugrađenog izvoda sa instalacijom sobne rasvjete. Tako možete riješiti upravljanje rasvjetom u spavaćoj sobi iz kreveta, sa prekidačima skrivenim od pogleda  za koje samo vi znate gdje se nalaze.

         I za kraj slika 6 – prikaz modula sa istim funkcijama kao i moduli na slici 5, ali izveden za upravljanje scenarijima u sustavu napredne kućne instalacije (vidi post „Domotronika“).

NEPREKIDNO NAPAJANJE

Moduli i način izvedbe instalacije neprekidnog napajanja
         Iako bi ovu temu mogao svrstati u bilo koju kategoriju elektroinstalacija, odlučio sam opisati primjer planiranja i ugradnje djelomičnog sustava neprekidnog napajanja izvedivog u modularnoj tehnici. Naime, znamo što je UPS (Uninterruptible Power Supply), uređaj za neprekidno napajanje na koji spajamo računalo i služi za održavanje rada računala prilikom nestanka električne energije (barem toliko da arhiviramo nespremljene podatke i isključimo računalo).

         Postoji nekoliko podjela UPS uređaja. Opisat ću samo najosnovnije. Prema načinu skladištenja električne energije dijele se na uređaje sa integriranim akumulatorima (akumulatorske baterije smještene su u sam uređaj) i na UPS uređaje sa vanjskim akumulatorima (koje se dimenzioniraju prema UPS uređaju i spajaju na uređaj pomoću za to predviđenih spojnica - klema). Također postoje UPS uređaji pogodni samo za napajanje računala, i UPS uređaji sa čistim sinusnim naponom pretvarača kojima se mogu napajati i svi ostali uređaji, a naročito su pogodni za pogon elektromotornih pumpi u sustavima centralnog grijanja.

         UPS uređaj se priključuje na napon gradske mreže, a svi uređaji za koje želimo da ostanu pod naponom u slučaju nestanka električne energije priključuju se na UPS uređaj. U slučaju nestanka električne energije ti uređaji i dalje ostaju u funkciji zahvaljujući pretvaraču koji se napaja iz akumulatorske baterije. Duljina trajanja takvog rada ovisi o kapacitetu baterije – akumulatora, i ukupnoj snazi (potrošnji) uređaja priključenih na UPS.

         Proizvode se za snage od nekih 200 W naviše, s tim da su za primjer koji ću opisati pogodni UPS uređaji od 1000 W do 2000W.

         Zamislimo scenarij: imamo stambeni objekt sa nekoliko prostorija, stubištem i centralnim grijanjem na kruta goriva (što i nije tako bitno, jer se na sustav neprekidnog napajanja može priključiti bilo koji sustav centralnog grijanja, izuzev električnog). U tom objektu imamo nekoliko računala (može se raditi i o poslovnom prostoru, na primjer). Često dolazi do ispada u opskrbi električnom energijom, a svjesni smo veselja kad  se u tom trenu nepovratno izbriše naš cjelojutarnji uradak!

         Rješenje za izbjegavanje problema je ugradnja više UPS uređaja, za svako računalo posebno, kao i izvora neprekidnog napajanja za crpku centralnog grijanja. Također, ugrađuju se i svjetiljke za rasvjetu u slučaju nužde…

         Problem se može riješiti i ugradnjom jednog središnjeg sustava neprekidnog napajanja za neprekidno napajanje navedenih uređaja. Ovaj sustav, naravno, najbolje je planirati prije adaptacije ili novogradnje, jer zahtjeva nešto opsežnije radove pri izvedbi električne instalacije. Krenimo redom:

         U za to pogodnu prostoriju (podrum, kotlovnica) u koju ćemo smjestiti UPS uređaj i akumulatorske          baterije ugradimo priključak na gradsku mrežu (slika 1, bijela utičnica). Sa istog mjesta postavimo dio električne instalacije koji će služiti za neprekidno napajanje uređaja (kablovi za utičnice računala, kablovi za rasvjetu u slučaju nužde, kabel za napajanje sistema centralnog grijanja). Priključimo UPS uređaj na napon gradske mreže i na instalaciju za neprekidno napajanje… i to je to! Sustav neprekidnog napajanja spreman je za rad.

         Na slici 4 prikazana je uprošćena šema spajanja UPS uređaja. Plavom bojom označen je dio sustava pod naponom gradske mreže, a crvenom bojom označen je sustav neprekidnog napajanja. Preporuka je da izvedete nadstrujnu zaštitu (montažu osigurača) za strujne krugove neprekidnog napajanja kako ne bi došlo do kvara na UPS uređaju u slučaju kratkog spoja (UPS uređaji imaju riješenu zaštitu od kratkog spoja, ali na taj način odvajate strujne krugove kako bi u slučaju kvara na jednome od njih ostali mogli funkcionirati). Na instalaciju neprekidnog napajanja ugrađene su utičnice (crvene utičnice na slici 2 – preporučujem da u sustav neprekidnog napajanja ugradite utičnice drugačije boje od standardnih), rasvjeta za nuždu (slika 3 dolje, što se izvodi ugradnjom modula sa LED osvjetljenjem) i sustav centralnog grijanja. Poželjna je ugradnja prekidača u strujne krugove utičnica i rasvjete za nuždu kako bi se ti strujni krugovi u slučaju dužeg nestanka električne energije mogli isključiti iz sustava neprekidnog napajanja i time omogućiti sporije pražnjenje akumulatora i dulji rad sustava centralnog grijanja.

         Na slici 4 ljubičastom sam bojom dodao šemu spajanja kontrole neprekidnog napajanja; u normalnom radu relej RJ je u privučenom stanju i svijetli zelena žaruljica S2 (slika 3, gornji modul). U slučaju nestanka električne energije relej R1 otpušta, gasi se zelena a pali crvena žaruljica. Pošto znamo da je došlo do nestanka električne energije, crvena žaruljica daje nam informaciju o radu UPS uređaja; kad se ugasi, znači da je UPS uređaj prestao s radom. Međutim, kod ponovnog „dolaska“ električne energije crvena žaruljica i dalje svijetli. To nam je znak da je došlo do prekida u opskrbi električnom energijom (recimo u vrijeme kada nismo bili kod kuće). Relej se u osnovno stanje vraća kratkim pritiskom na tipku T1 (slika 3 u sredini).

         Postoji i mogućnost selektivnog priključenja čitave električne instalacije na UPS uređaj („selektivno“ u ovom slučaju znači spajanje cjelokupne instalacije izuzev velikih potrošača poput električnih grijalica, električnog štednjaka, perilice za rublje…), a može se ugraditi i sustav neprekidnog napajanja u kombinaciji za generatorom („agregatom“), alternativnim izvorima energije…

         Na slici 1, s lijeva nadesno: bijela utičnica - priključak na gradsku mrežu (za priključenje UPS uređaja), zatim kablovska uvodnica za spajanje pretvarača UPS uređaja sa instalacijom za neprekidno napajanje, slijede dva modula sa prekidačem i nadstrujnom zaštitom (automatskim osiguračem) za uključenje – isključenje utičnica i rasvjete za nuždu (vidi sliku 4). U ovom slučaju sam kombinirao prekidač P1 i osigurač izvode se integrirano u jednom modulu (automatski osigurač), isto kao i prekidač P2. S desne strane na slici 1 nalazi se modul rasvjete za nuždu sa LED diodom.

         Na slici 2 prikazane su dvije crvene utičnice spojene na instalaciju neprekidnog napajanja. Služe za priključenje npr. računala i monitora. Treća utičnica je spojena na gradsku mrežu. Modul desno istovjetan je modulu rasvjete za nuždu na slici 1.

         Na slici 3 prikazani su moduli za kontrolu neprekidnosti napajanja – modul sa kontrolnim žaruljama (gore) i modul – tipkalo (u sredini - vidi ljubičastu šemu  na slici 4, opisano ranije) i modul rasvjete za nuždu. Da vas ne zbuni, grupa modula na slici 3 postavljena je okomito.

         Značenje slike 4 opisao sam u tekstu ranije.

         Mogućnosti za izvedbu neprekidnog napajanja su mnogobrojne. Dobro razmislite o slučaju u vašem objektu, potrebama za neprekidno napajanje, i raspitajte se kod stručnjaka o modelu i snazi UPS uređaja. Prilikom adaptacije ili novogradnje sustav se vrlo jednostavno ugrađuje, kasnije se može vrlo lako zamijeniti novim, a njegove prednosti i pogodnosti su mnogobrojne!

RASVJETA U SLUČAJU NUŽDE

         Eto zanimljive izvedbe rasvjete u slučaju nužde (panik – rasvjete).

         Na slici 1 prikazane su tri LED svjetiljke na donjoj strani visećih kuhinjskih elemenata. Na slici 2prikazana je grupa modula (sastoji se od dva prekidača) za uključenje rasvjete. Ništa neobično, rekli bi, ali…

         Lijevi prekidač na slici 2 uključuje svjetiljke S1 i S3, dok desni uključuje svjetiljku S2. Napominjem da je kombinacija svjetiljki proizvoljna; može se raditi o bilo kojem mjestu ugradnje svjetiljki (prostoriji),kao i njihovom broju.

         Međutim, u slučaju nestanka napona u gradskoj mreži, gase se svjetiljke S1 i S3, dok svjetiljka S2 svijetli i dalje! Istodobno se na desnom prekidaču pali mala crvena signalna lampica, koja je dotad bila ugašena. Kako taj sklop radi?

         Na slici 3 lijevo vidi se klasičan spoj rasvjete preko prekidača. O tome ne treba puno govoriti. Rasvjeta u slučaju nužde podijeljena je u tri zone: zona 1 je upravljiva rasvjeta napajana iz uređaja za neprekidno napajanje (UPS). Zona 2 je rasvjeta u slučaju nužde izvedena svjetiljkama za slučaj nužde (panik – lampama), samo što se one uključuju tek kad se isprazne akumulatorske baterije u uređaju za neprekidno napajanje (UPS). Zona 3 su klasične svjetiljke u slučaju nužde – pale se u momentu nestanka napona u gradskoj mreži.

         Zona 1 je nama najzanimljivija zona. U normalnim uvjetima svjetiljke (S2) i prekidači (P2) funkcioniraju kao obična rasvjeta. Možemo ih uključivati i isključivati po želji. Međutim, u slučaju nestanka napona u gradskoj mreži rasvjeta zone 1 i dalje funkcionira normalno – napaja se preko pretvarača UPS uređaja iz akumulatorskih baterija. I dalje s njom rukujemo kao i sa ostalom rasvjetom. Jedina razlika je u signalnim svjetiljkama (tinjalicama, „lampicama“) na prekidačima za rasvjetu zone 1 (Ti na slici 3, ili crvena lampica desnog prekidača na slici 2); u trenu nestanka napona otpušta relej R1 i uključuje napajanje iz UPS – a za signalne lampice na prekidačima; na taj način znamo da su prekidači i dalje u funkciji, vidimo ih po mraku, ali znamo i to da se rasvjeta koju uključujemo tim prekidačima napaja isključivo iz sistema neprekidnog napajanja (UPS). Važno je spomenuti da pri odabiru svjetiljki za zonu 1 pripazite na njihovu snagu (potrošnju); najidealnije su LED svjetiljke, no mogu se upotrijebiti i štedne žarulje. Vrijeme rada UPS – a ovisi o ukupnoj potrošnji svih priključenih potrošača.

         Zona 2 su klasične svjetiljke u slučaju nužde (panik – lampe) sa vlastitim napajanjem za nuždu (punjivim baterijama). No u ovom slučaju one se uključuju tek kad uređaj za neprekidno napajanje (UPS) prestane s radom zbog ispražnjenog akumulatora. S time smo dobili još nekoliko sati rasvjete u slučaju dugotrajnijeg nestanka električne energije. Za tu vrstu rasvjete pogodni su LED moduli za nuždu, koje možemo izvaditi iz kućišta i koristiti kao ručne svjetiljke! Opaska: svjetiljke u zoni 2 ne predstavljaju opterećenje za UPS uređaj.

         Zona 3 su klasične svjetiljke u slučaju nužde spojene na klasičan način; prilikom nestanka električne energije automatski se uključuju, a duljina rada ovisi o kapacitetu punjivih baterija.

         Koja je prednost sustava prikazanog na slici 3? Ako u svaku prostoriju ugradimo svjetiljku i prekidač i spojimo ih na napajanje zone 1, u slučaju nestanka električne energije dio rasvjete i dalje će funkcionirati normalno – možemo je proizvoljno uključivati i isključivati tako dugo dok radi UPS uređaj. Zatim, rješenjem sa zonom 2 dobivamo i rasvjetu za slučaj dugotrajnijeg nestanka električne energije; svjetiljke zone 2 ugrađujemo u hodnike, zahod, dnevni boravak, općenito u prostorije u kojima najviše boravimo. Svjetiljke zone 3 pak ugrađujemo samo u hodnike i stubišta, odnosno na mjesta u kojima nemamo riješenu rasvjetu zone 1, a u slučaju mraka kao posljedice nestanka električne energije predstavljaju potencijalnu opasnost od padova i spoticanja (slika 5).

         Evo još jednog zanimljivog načina spajanja rasvjete u slučaju nužde(slika 4); stalna (noćna) rasvjeta spojena na uređaj za neprekidno napajanje (UPS). Naime, ako na pogodna mjesta (u hodnike, prolaze, stubišta – slika 5) ugradimo modularne LED svjetiljke koje se uključuju preko luksomata (svjetlosne sklopke) kad vani padne mrak, zašto ne bi tu rasvjetu iskoristili i kao rasvjetu u slučaju nužde? Napajanje luksomata jednostavno spojimo na UPS uređaj, i stalna noćna rasvjeta i dalje će obavljati svoju zadaću. U slučaju pak nestanka električne energije napajanje rasvjete preuzima pretvarač u UPS uređaju, i one nastavljaju svijetliti; jedini uslov je da je vani pao mrak. Po danu, kad ne svijetli stalna noćna rasvjeta, neće se uključiti niti rasvjeta u slučaju nužde; uključit će se tek u sumrak, prema podešenju na luksomatu. Tako u slučaju dugotrajnog nestanka električne energije nećemo bespotrebno prazniti akumulatorske baterije UPS uređaja.

MODULARNA INSTALACIJA U RADIONI

         Zašto u mnogo slučajeva po zidovima raznoraznih radiona vidimo nadžbuknu električnu instalaciju? Odgovora može biti više, no pokušat ću navesti samo neke: zakonski propisi za izvedbu takvog tipa instalacije u specifičnom slučaju, gradnja radioničkog prostora bez namjene, proširenje instalacije…

         Osvrnut ću se na drugi razlog – gradnja radioničkog prostora bez namjene. Naime, mnogo objekata namijenjenih za radione grade se kao objekti za najam, ili kao univerzalni radionički objekti bez neke specijalizirane namjene. U tom slučaju izvodi se osnovna električna instalacija poput rasvjete, utičnica, komunikacija… Kad se odredi namjena radioničkog prostora, prije montaže strojeva i opreme izvodi se proširenje električne instalacije prema zahtjevima i potrebama, što je u slučaju nadžbukne instalacije vrlo jednostavno izvedivo! Nadžbukna instalacija je pogodna za radioničke prostore upravo radi jednostavne montaže i jednostavne dogradnje.

         Instalacija se sastoji od metalnih ili PVC instalacionih kanala i cijevi, nadžbuknih razvodnih kutija i nadžbuknih prekidača, utičnica i tome slično. Postoji čitav spektar proizvoda namijenjenih toj vrsti instalacije. Elementi nadžbukne instalacije ugrađuju se jednostavnim pričvršćenjem na zid pomoću umetaka (tipla) i vijaka. Napominjem, instalacija u radioni mora biti planirana i izvedena stručno, kako bi izbjegli mogućnost neželjenih i opasnih situacija.

         Zašto modularna instalacija? U biti elektroinstalacija za modularne priključke potpuno je jednaka klasičnoj izvedbi nadžbukne elektroinstalacije, samo se umjesto pojedinačnih nadžbuknih utičnica i prekidača ugrađuju nadžbukne kutije za montažu modula. U te se pak kutije ugrađuju moduli prema vlastitim željama i potrebama. Prednosti su: modularnost, raznovrsnost i mogućnost kombiniranja različitih tipova modula, ugradnja priključaka koji ne postoje u klasičnoj izvedbi za nadžbuknu ugradnju, te koncentracija tj. grupiranje – na manjoj površini moguće je ugraditi veću količinu priključaka.

         Kutije za ugradnju modula izvode se u mnogo varijanti  sa i bez poklopaca, najčešće sa stupnjem zaštite IP40 i IP55 (označavanje stupnja mehaničke zaštite i zaštite od vode), za ugradnju od jednog do 21 modula (neki modeli omogućuju i ugradnju većeg broja modula), jednostavno se montiraju i jednostavno se zamjenjuju u slučaju oštećenja.

         Postoji i čitav niz dodatne opreme namijenjene za ugradnju u modularne kutije, kao što su industrijski priključci, tipke za upravljanje, moduli za signalizaciju…

         Na slici sam prikazao nekoliko nadžbuknih kutija za ugradnju modula, kao i izgled kutija sa modulima. Mogućnosti modularnog sistema gotovo su neograničene!