NAPREDNE KUĆNE INSTALACIJE
Napredne kućne instalacije su instalacije izvedene na bazi
novog i naprednog pogleda na funkcionalnost i upravljanje kućnim sustavima.
Baziraju se na novim tehnologijama, integraciji, centralizaciji i
pojednostavljenju upravljanja, automatizaciji, proširenju područja rada i
energetskoj učinkovitosti.
U biti, napredne instalacije, uz rijetke slučajeve, samo su
poboljšane verzije postojećih sistema; modularni sklopovi, novi tipovi
materijala za povezivanje, elektronika, informatika, minijaturizacija i pad cijena
učinili su da se sustavi kućne instalacije mogu izvesti i za one namjene koje
su donedavno korištene isključivo u industriji ili poslovnim prostorima. Tako,
na primjer, telefonska centrala za korištenje u stambenom objektu ili manjem
uredu može se ugraditi po vrlo pristupačnoj cijeni; nekad su cijene takvih
centrala bile astronomske, a i izvedbeno su bile puno zahtjevnije i zauzimale
su mnogo prostora.
Napredne instalacije mogu se sagledavati kao pojedinačni
sustavi, gdje svaki sustav projektiramo i ugrađujemo individualno, tj. svaki za
sebe. Međutim, sama bit napredne instalacije je hibridizacija i povezivanje u
cjelinu! Kontrola rasvjete, potrošnje električne energije, grijanja, ventilacije, klimatizacije, audio
sustav, preventivni sustavi itd. povezuju se u jednu funkcionalnu cjelinu,
tvoreći tako napredan integrirani sustav koji nam uvelike mijenja kvalitetu
življenja. Centralizacija i automatizacija sustava pruža nam mogućnost
jednostavnog upravljanja i kontrole svih sustava na vrlo jednostavan i praktičan
način. Ugradnja naprednog sustava instalacija
naš dom pretvara u „inteligentnu kuću“.
SUSTAVI
Stambenu jedinicu možemo podijeliti na građevinski dio,
instalacije i opremu (unutarnje i vanjsko opremanje). Instalacije možemo
razvrstati na energetske instalacije, instalacije za održavanje topline,
telekomunikacijske instalacije, vodovodne instalacije, ventilacione instalacije
i instalacije za nadzor. Energetske instalacije dijelimo na elektroenergetske
instalacije (jake i slabe struje), plinovodne instalacije i toplovodne
instalacije. Instalacije za održavanje topline dijelimo na instalacije za
zagrijavanje i instalacije za hlađenje. Telekomunikacijske instalacije dijelimo
na telefonske instalacije, informatičke instalacije i antenske instalacije.
Vodovodne instalacije dijelimo na vodovod, kanalizaciju i sakupljanje slivnih
voda. Ventilacione instalacije dijelimo na pasivne i aktivne ventilacije za
odvod iskorištenog i dovod svježeg zraka. U ventilacione instalacije možemo
uvrstiti i dimovodne instalacije. Instalacije za nadzor i zaštitu su
protuprovalni alarmi, protupožarni alarmi, nadzor objekata i prostorija i
gromobranske instalacije.
Ako pitate struku, ovo je podjela sa pomalo neobičnim
rasporedom elemenata. Naime, način na koji sam podijelio instalacije je
ugradbeni (izvršni) način, to jest pogled na instalacije iz perspektive
majstora koji ih ugrađuju. Projektna podjela instalacija (da ne kažem teoretska
podjela) ipak je malo drugačija.
Zašto sam je tako podijelio? Podijeljena je prema očekivanim
zahtjevima naručitelja, ljudi koje ne zanima stručna kategorizacija i
nerazumljiv tehnički rječnik. Ako kod ozbiljnog investitora odaberemo pogrešan
pristup i krenemo sa objašnjavanjem ponude jezikom struke može se zbog
nerazumijevanja i neshvaćanja dogoditi ugradnja nepotpunih instalacija. Po
meni, jednostavniji i razumljiviji pristup je pristup kroz objašnjavanje
sustava instalacija.
Sustavi instalacija mogu se podijeliti na sustav električnih
instalacija, sustav vodoopskrbe i kanalizacije, sustav zagrijavanja prostorija,
sustav hlađenja i sustav ventilacije, te specijalizirani sustavi kao što su
antenski sustav, sustav telefonije i informatike, audio – sustav, protuprovalni sustav, protupožarni sustav, sustav
nadzora… Znači, sustavi su jedna ili skup više vrsta instalacija za specifičnu
namjenu. Prednost objašnjavanja sustava su podsustavi, to jest dijelovi sustava
za specijaliziranu namjenu. Laiku je objašnjavanje sustava mnogo razumljivije
od objašnjavanja samih instalacija.
PODJELA SUSTAVA
SUSTAV ELEKTRIČNIH INSTALACIJA, ELEKTROENERGETSKI SUSTAV
Služi za opskrbu domaćinstva električnom energijom. Možemo
ga podijeliti (i objašnjavati) prema namjeni: sustav rasvjete, sustav utičnica
itd. ili prema mjestu ugradnje: kuhinjski sustav instalacija, kupaonski sustav…
Svaki (pod)sustav možemo raščlaniti i na elemente sustava, što je mnogo
jednostavnije pratiti putem raščlambe od osnovnog sustava prema krajnjim
elementima nego pri objašnjenju samih instalacija, jer se sustavi u mnogim
slučajevima sastoje od više vrsta instalacija. U sustav električnih instalacija
možemo ubrojiti i sve ostale instalacije jake i slabe struje namijenjene
specifičnim funkcijama (alarmni sustav i sl.), međutim te instalacije je puno
jednostavnije izdvojiti i objasniti kao samostalne sustave.
Sustav električnih instalacija služi za opskrbu potrošača
električnom energijom. Prema izvoru možemo ga podijeliti na sustav jake struje
(napon gradske mreže), sustav slabe struje (kućno zvono, halogena rasvjeta,
automatika), sustav za nuždu (rasvjeta za nuždu, neprekidni izvor napajanja – UPS,
akumulatori) i sustav alternativnog izvora napajanja (fotonaponski elementi,
vjetrogeneratori).
Sustavi jake struje nama su najinteresantniji jer su u
građevinskom objektu najmnogobrojniji. Sustave možemo pratiti i prema strujnim
krugovima, specifičnoj namjeni, etaži, mjestu i načinu ugradnje…
Prema izvedbi elektrosustav se može podijeliti na klasični,
modularni i napredni. Klasični sustavi su elektroinstalacije izvedene sa
klasičnim prekidačima i utičnicama. Sve ih više istiskuju modularni sustavi
koji se sastoji od modularnih prekidača i utičnica. Velika im je prednost
standardizacija i koncentracija (moguća je ugradnja većeg broja modula na
manjoj površini), zatim estetika i funkcionalnost (uz utičnice i prekidače
postoji čitav spektar modularnih elemenata – senzora, rasvjetnih tijela,
programabilnih jedinica…). Napredni sustav koristi modularne jedinice (tipkala
i sl.) ali su one drugačije koncipirane; cjelokupnom instalacijom upravlja
centralna upravljačka jedinica.
GROMOBRANSKI SUSTAV, SUSTAV ZA NADNAPONSKU ZAŠTITU
Nemojte se zavaravati da je gromobran pocinčana traka
montirana na krov i spojena sa trakom ukopanom u zemlju. Gromobranski sustav
dijeli se na vanjsku i unutarnju gromobransku instalaciju. Vanjska gromobranska
instalacija služi za zaštitu objekta, dok unutarnja gromobranska instalacija
služi za zaštitu elektroinstalacija, električnih uređaja i kao zaštita od
induciranog napona.
PROTUPROVALNI SUSTAV
Ili običnim rječnikom „alarm“. Protuprovalni sustav služi za
zaštitu objekta i za uzbunjivanje u slučaju provale. Nadzor se vrši praćenjem
kretanja u i oko objekta pomoću senzora. Protuprovalni sustav može biti
podijeljen na zone; kada smo u objektu, uključuju se samo one zone u kojima ne
boravimo. Može se priključiti i na dojavnik, koji u slučaju uključenja putem
telefonske linije uzbunjuje nadležnu zaštitarsku službu. U nekim slučajevima u
protuprovalni sustav integriran je i sustav za tehničku zaštitu (detektori
plina, dima, poplave…).
SUSTAV NADZORA
U sustav nadzora spadaju video – kamere i video – rekorderi
za pohranu snimaka sa nadzornih kamera, senzori pokreta ili promjene u prostoru
i sustav osvjetljenja nadziranih površina. Nadzorni sustav može biti integriran
u protuprovalni sustav, a može raditi odvojeno. Pod nadzorni sustav spada i
„baby – alarm“ – video nadzor prostorije u kojoj spava maleno dijete.
SUSTAV ZA KOMUNIKACIJU I MEĐUKOMUNIKACIJU
U taj sustav spadaju interfonske i videofonske instalacije
(sustav za otvaranje ulaznih vrata) i međukomunikacija (intrekom) između
prostorija unutar prostora.
AUDIO SUSTAV
Sve više se u upotrebu uvodi središnji audio – sustav.
Prednosti su mu mogućnost više izvora zvuka, individualna regulacija glasnoće
za svaku prostoriju kao i mogućnost međukomunikacije.
ANTENSKI SUSTAV
Sustav zemaljske, satelitske ili kablovske televizije –
razvodi se po objektu do priključnih mjesta za TV prijemnik, računalo, u novije
vrijeme i hladnjak, kuhinjsku napu…
TELEKOMUNIKACIJSKI I INFORMATIČKI SUSTAV
Osnovno je zamišljen za telefoniju i priključenje na
Internet. Međutim, u taj sustav spadaju i priključci za konekciju ako se izvode
u obliku instalacija (mreže, USB, HDMI…). Bitno je da se u posljednje vrijeme
gubi jasna razlika između antenskog, telekomunikacijskog i audio – sustava, pa
ih bez problema možemo svrstati u novu kategoriju – MULTIMEDIJALNI SUSTAV.
SUSTAV VODOOPSKRBE
Vodovodna instalacija doduše spada u sustav vodoopskrbe, ali
klasičnu vodovodnu instalaciju treba shvatiti kao instalaciju i ništa više.
Sustav vodoopskrbe je sustav upravljanja vodovodnim instalacijama, regulacijom
izvora vode i njenim preusmjeravanjem unutar vodovodne instalacije. U tu svrhu
koriste se elektromotorne crpke, elektromotorni ventili, senzori nivoa vode,
senzori protoka vode, senzori tlaka vode u sustavu, uređaji za pročišćavanje
vode, uređaji za prikupljanje slivnih voda… U sustav vodoopskrbe spadaju i
podsustavi za zalijevanje, fontane, bazeni i slično.
SUSTAV ZAŠTITE OD POPLAVE
Služi za zaštitu prostorija u objektu od poplave izazvane
mehaničkim kvarom (puknućem cijevi) ili vremenskim nepogodama (povratna voda
kroz kanalizaciju u slučaju jake kiše). Sustav dobiva podatke od senzora
razmještenih po objektu na mjestima moguće poplave, te pomoću elektroventila,
crpki ili dojavom vrši zaštitu ugroženog objekta.
SUSTAV ZAŠTITE OD VREMENSKIH NEPOGODA
Taj sustav prati vremenske (ne)prilike i u slučaju potrebe
vrši zaštitu objekta, najčešće prozora. Za funkcioniranje sustava potrebne su
elektromotorne rolete, prozori sa elektromotornim zatvaranjem i integracija sa
sustavom za zaštitu od poplave.
SUSTAV ZA ZAŠTITU OD POŽARA, VATRODOJAVNI SUSTAV
Služi za zaštitu objekta od požara. U slučaju pojave vatre
ili dima sustav automatski dojavljuje (alarmom ili pozivnikom) o nastaloj
opasnosti, vrši radnje zaštite (zatvaranje ventilacionih sustava, isključenje
električne energije, zatvaranje dovoda plina) i u nekim slučajevima može vršiti
radnje gašenja požara (CO2 ili vodenim raspršivačima). Prvenstveno služi za
zaštitu kotlovnica i mjesta u objektu u kojima postoji mogućnost izbijanja
požara. U sustav se mogu integrirati i senzori za plin i senzori za ugljični
monoksid.
SUSTAV GRIJANJA
Sustav zagrijavanja prostorija sastoji se od dopreme
energenta (plinovod), izvora topline (peć za centralno grijanje, solarni
sustav, toplinska crpka…) i razdiobe topline po objektu (toplovodna instalacija
i radijatori). Međutim, u posljednje vrijeme dolazi do integracije više sustava
grijanja kao i njihovo objedinjenje sa sustavima klimatizacije i sustavima
ventilacije.
SUSTAV KLIMATIZACIJE (HLAĐENJA)
Sustav hlađenja može biti individualan (klima uređaji) ili
centralni (unutarnje jedinice sa zajedničkom vanjskom jedinicom). Ugrađuje se
na zid, pod ili u plafon prostorije.
SUSTAV VENTILACIJE
U sustav upravljive ventilacije spadaju ventilacioni otvori
sa ventilatorima (kuhinjske nape, kupaonski ventilatori) i dvosmjerni sustavi
za izmjenu zraka. Moguća je ugradnja prijenosnika topline (rekuperatora) i
registra za grijanje (hlađenje), pa sustav ventilacije može postati integrirani
ventilacioni sustav za održavanje temperature u objektu.
Bitno je da se svi navedeni sustavi mogu objediniti u jedan
zajednički sustav napredne kućne automatizacije. U tom slučaju prestaje i
potreba za rukovanjem većinom od nabrojanih sustava – brigu o tome preuzima
centralna upravljačka jedinica. O svakom od navedenih sustava biti će riječi u
daljnjem tekstu.
Više informacija o naprednom sustavu ventilacije potražite ovdje.
AUTOMATIZACIJA
Osnova definicije „inteligentne kuće“ je automatizacija
sustava. Naime, u stambenom objektu postoji nekoliko tipova instalacija.
Automatizacija je proces koji povezuje sve tipove instalacija, iz njih
prikuplja podatke i obrađuje ih, i na osnovu zadanih parametara upravlja
čitavim sustavom. Tako, na primjer, centralna upravljačka jedinica naprednog
sustava može potpuno automatski
upravljati grijanjem, ventilacijom, klimatizacijom, kontrolom utroška
električne energije, rasvjetom, nadzornim i sigurnosnim sustavima itd., i to
bez potrebe za ručnim upravljanjem i stjecanjem posebnih znanja i vještina
potrebnih za rukovanje. Kompletno programiranje i ugađanje sustava vrše stručne
osobe, a sam sustav je samoodrživ i u slučaju potrebe pruža nam informacije o
radu ili problemima jasnim i razumljivim jezikom.
Sustave automatizacije možemo podijeliti u više skupina.
Ovisno o načinu upravljanja i opsegu povezanih sustava razlikujemo tri grupe
automatizacije: automatizacija podsustava, hibridna automatizacija i sustavi
napredne automatizacije – inteligentni sustavi. U posljednje vrijeme se kao
nova grana automatizacije pojavljuju i superinteligentni interaktivni sustavi.
Automatizacija podsustava je osnovni tip jednostavne
automatizacije. Naime, radi se o samoupravljanju unutar pojedinog sustava
prikupljanjem informacija, obradom u jedinici za upravljanje (programiranje) i
upravljanjem izvršnih jedinica samog sustava. Na primjer sustav centralnog
grijanja prikuplja informacije o temperaturi unutar objekta ili unutar
pojedinih zona u objektu, zatim informacije o vanjskoj temperaturi te
informacije o stanju u sustavu grijanja (toplina vode, tlak vode u sustavu,
temperatura podova u slučaju podnog grijanja i slično). Programabilna jedinica
za upravljanje sustavom na osnovu prikupljenih podataka i unesenih parametara
(željena temperatura, doba dana i sl.) vrši upravljanje izvršnim jedinicama
sustava kao što su plamenici, crpke, ventilatori… Sustav je samoodrživ, ali se
parametri za funkcioniranje mogu mijenjati na više mjesta (termostati,
programatori). Stoga takve sustave smatramo automatski upravljanim podsustavima
bez mogućnosti međudjelovanja i upravljanja ostalim sustavima.
U tu kategoriju spadaju i sustavi ventilacije,
klimatizacija, protuprovalni sustavi, protupoplavni sustavi, pa i dijelovi
elektroinstalacije upravljani senzorima (IC senzori, tajmeri, luksomati i
slično). U pojedinim slučajevima mogu se udružiti dva podsustava i upravljati
kao jedinstven sustav (npr. grijanje i ventilacija pomoću klima – uređaja).
Hibridna automatizacija je poboljšan sustav automatizacije
objedinjenjem dva ili više različitih podsustava u svrhu upravljanja sa jednog
mjesta. U tu kategoriju spada npr. ventilaciono grijanje i ventilaciona
klimatizacija (gdje se objedinjuju sustavi ventilacije, klimatizacije i
grijanja – ventilacija i grijanje vrše se kroz ventilacioni sustav). Sustavi su
samoodrživi koliko je samoodrživ svaki podsustav – podsustavima i dalje
upravljaju individualni programatori podsustava, dok se pod hibridizacijom
podrazumijeva ili fizičko objedinjenje podsustava ili upravljanje sustavom
korištenjem zajedničkih senzora ili razmjenom informacija. Iako postoji
mogućnost upravljanja takvim sustavima sa jednog mjesta, programiranje
parametara potrebnih za procese vrši se na svakom sustavu pojedinačno.
Automatizacija (domotronika, domotika, napredna instalacija,
inteligentna kuća) je potpuno objedinjenje upravljanja svih sustava putem jedne
centralne upravljačke jedinice. U tom slučaju upravljačka jedinica prikuplja
sve podatke potrebne za rad svih sustava, objedinjuje ih i upravlja izvršnim
jedinicama svakog podsustava vodeći računa o međuovisnostima i zajedničkom radu
cjelokupnog sustava. Tako na primjer centralna upravljačka jedinica može
pojačati intenzitet grijanja u slučaju kada u prostoriji uključimo rasvjetu
uzimajući u obzir temperaturu u prostoriji, stanje otvorenosti prozora, željenu
vrijednost temperature u to doba dana i slično. Automatizacija koristi scenarije –
grupiranje naredbi i funkcija sa samo jednim upravljačkim uslovom (pritiskom na
tipku, aktivacijom senzora) što nam omogućuje pojednostavljeno upravljanje
sustavima. Način upravljanja je velika novost i ljudi koji nisu vični
promjenama teško se naviknu na sasvim nov pristup upravljanju instalacijama.
Naime, da bi shvatili prednosti automatizacije moramo se adaptirati na
upravljačka svojstva sustava i automatizaciju koja čini nepotrebnim dosadašnje
rukovanje elementima podsustava. Prilikom planiranja takvih sustava ne smijemo
popustiti pred nostalgijom za klasičnim upravljanjem instalacijama; globalno
upravljanje scenarijima uz mogućnost individualnog upravljanja sastavnim elementima
scenarija zahtjeva dugu fazu prilagodbe i doslovno odbacivanje uhodanih radnji koje
smo koristili u klasičnim sustavima. No nakon završetka procesa prilagodbe
shvatit ćemo da je naprednim sustavima puno jednostavnije rukovati nego svakim
podsustavom pojedinačno.
Superautomatizacija, superinteligentna kuća, interaktivni sustavi nazivi su „super“napredne automatizacije. Naime, to je sustav u početnoj fazi ispitivanja. Iako su elementi za izvedbu već danas dostupni u svakoj boljoj specijaliziranoj trgovini, problem predstavlja montaža i uhodavanje samog sustava. Upravljačka jedinica sustava, uz „klasične“ podatke potrebne za funkcioniranje automatizacije, mora putem dodatnih senzora „doznati“ koje su naše namjere i na osnovu toga pripremiti prostoriju u koju ulazimo. Sustav je zamišljen bez upravljanja prekidačima (iako, naravno, postoji mogućnost za to). Prva linija upravljanja su senzori koji prate naše kretanje kroz prostor i na osnovu zadanih parametara prepoznaju naše namjere. Prema prepoznatim namjerama vrši se prilagodba svih sustava od elektroinstalacija nadalje. Sustav također raspoznaje radnje koje do sada nisu bile praćene ili integrirane u sustav centralnog upravljanja: gledanje TV – a, rukovanje telefonom, odlazak na balkon ili terasu, gledanje kroz prozor, kašljanje… Druga linija upravljanja su tipke namjere; naime, u objektu se nalazi nekoliko grupa prekidača (i to su jedini prekidači u objektu) kojima izražavamo našu namjeru koju sustav ne može prepoznati (npr. odlazak na spavanje, priprema za kuhanje, tuširanje…). Iako sustav bez problema funkcionira i bez tipke namjere, pomoću njih ubrzavamo pripremu procesa upravljanja sustavima za specifičnu namjeru. Treća linija upravljanja su upravljanja specifičnim elementima sustava (npr. podizanje rolete, gašenje svjetla…) što se pak vrši pomoću daljinskog upravljača ili glasovnim naredbama. U slučaju dobro uhodanog sustava ručno upravljanje postaje bespotrebno.
Najvažnija prednost svih naprednih sustava automatizacije je
modularnost! Upravljanje sustavom vrši se modularnom upravljačkom jedinicom
veličine većeg mobilnog uređaja. Niti jedan navedeni sustav ne upravlja se
pomoću računala, pa ne postoji mogućnost neželjenih programskih grešaka ili
upada u sustav. Računalo služi samo kao pomoćno sredstvo pri konfiguriranju
sustava, iako ni to nije uvjet. Druga prednost modularnosti je mogućnost
integriranja različitih elemenata različitih proizvođača i različitih načina rada,
napona napajanja itd. Sustavom kućne automatizacije možemo obuhvatiti sve
postojeće procese, upravljati instalacijama dvosobnog stana ili stambene
višekatnice, bolnice, poslovne zgrade, pa čak i industrijskim procesima bez
neke posebne prilagodbe (osim u broju modula, naravno).
INTEGRACIJA; CENTRALNO UPRAVLJANJE
Integracija je objedinjenje više sustava u jednu
funkcionalnu cjelinu. Integracija sustava može biti djelomična (npr. grijanje i
klimatizacija putem ventilacije) ili potpuna. U slučaju potpune integracije
sustava govorimo o sustavu kućne automatizacije s centralnim upravljanjem.
Prednosti centralnog upravljanja i automatizacije je potpuno
samoodrživ sustav koji uključuje senzore, upravljačke elemente i izvršne
elemente. Sustav ispunjava uvjete napredne automatizacije ako tijekom rada nije
potrebna naša intervencija.
Kako radi sustav? Svi elementi sustava spajaju se na
centralnu upravljačku jedinicu. U njoj se vrši programiranje rada sustava, i
ona na osnovu podataka prikupljenih od senzora vrši upravljanje svim izvršnim
jedinicama sustava. Na slici 3 prikazan je princip rada sustava; zelenom bojom
označeni su putovi informacija, dok je crvenom bojom označen put upravljačkih
naredbi.
Krenimo od slike 1. Prikazan je integrirani sustav za
održavanje topline u objektu i za pripremu tople sanitarne vode. Sastoji se od
sustava grijanja sa plinskom peći i alternativnim izvorom – npr. peći na kruta
goriva. Grijanje prostorija vrši se preko ventilacijskog sustava – prijenosnika
topline. Ventilacijski sustav upravljan je prijenosnikom topline –
rekuperatorom. Grana za ulaz svježeg zraka izvedena je preko zemnog
izmjenjivača (prijenosnika) topline. Sustav grijanja prostorija podijeljen je
na tri zone plus podno grijanje kupaone. Svaka zona ima i rezervni izvor
zagrijavanja (radijator). Izvor topline je i toplinska crpka, kao i solarni
sustav. Njihova prvenstvena namjena je zagrijavanje sanitarne tople vode i
njeno skladištenje u akumulatoru topline (bojleru).
Sustav se upravlja iz upravljačke jedinice (slika 3). Rad
sustava je potpuno automatiziran. Pošto u sustavu postoji nekoliko izvora
grijanja, za normalno funkcioniranje sustava moramo odrediti prioritete.
Prioriteti su uslovi kojima centralna jedinica daje prednost
u radu nad ostalim uslovima. Tako npr. najveći prioritet na slici 3 ima peć za
centralno grijanje na kruta goriva (ALT. na slikama). U slučaju pokretanja u
rad kad peći na kruta goriva upravljačka jedinica daje prioritet zagrijanoj
vodi iz te peći nad ostalim izvorima topline jer je regulacija peći na kruta
goriva vrlo gruba, spora i neprecizna. Već samim paljenjem peći dajemo
kontrolnoj jedinici do znanja da želimo jače zagrijavati prostor, stoga
centralna jedinica isključuje iz razmatranja neke sobne termostate i programske
uslove; energija unesena u sustav mora se potrošiti kako ne bi došlo do
pregrijavanja.
Slijedeći prioritet ima akumulacija topline. U slučaju
stvaranja viška topline ona se odvodi u prijenosnik topline kako ne bi došlo do
pregrijavanja. Treća po redu je toplinska crpka, koja ima tek nešto veći
prioritet od plinske peći; koristi se za vrijeme jeftinije struje (po noći) kad
je zagrijavanje toplinskom crpkom jeftinije od plina.
Iz slike 1 vidimo put topline i sve međuspojeve elemenata
sustava; uočljivo je npr. da sustav grijanja (bilo na plin bilo na kruta
goriva) uz zagrijavanje prijenosnika topline služi i za podno grijanje kupaone,
zatim za pomoćno zagrijavanje zona (radijatori), za pripremu tople vode i za
podizanje topline u akumulatoru topline.
Kako se priprema projektiranje sustava? Prvo se izrađuje
šema prioriteta (slika 5) na kojoj se pomoću simbola određuju prioriteti.
(slika 5 je vrlo pojednostavljena šema prioriteta – nedostaju upravljački
uslovi i sl.). Zatim se iz šeme prioriteta izrađuje šema međuovisnosti (šema
automatizacije – slika 4). U toj šemi određuju se sve međuovisnosti između
sustava poštujući pravo prioriteta. Nakon toga se projektira sustav, vrši se
ugradnja i programiranje upravljačke jedinice prema šemi međuovisnosti,
uhodavanje sustava, podešavanje sustava i konačno puštanje u pogon.
Da vas ne zamaram sa tehničkim detaljima, reći još ovo: na
slici 1 prikazan je rad sustava zimi, dok je na slici 2 prikazan rad sustava
ljeti. Nakon programiranja i preciznog ugađanja senzora i termostata sustav
radi potpuno samostalno! Nema potrebe za uplitanjem u rad sustava, jer je on
programiran da odabere najoptimalniji način rada uz najmanji utrošak energije.
U slučaju ispada jednog sustava upravljačka jedinica automatski prebacuje
radnju na ostale sustave istodobno nam dajući do znanja da se u sustavu
dogodila smetnja. U slučaju većeg kvara sustav se samoisključuje i pokreće
proces otklanjanja neželjenih štetnih posljedica (hlađenje, spuštanje pritiska
i sl.).
Sustavu bi trebalo pružiti samo jednu informaciju:
odsutnost. Naime, potrebe za zagrijavanjem su veće kada smo kod kuće nego kad
smo odsutni. Pružanje informacije o odsutnosti može se vršiti na više načina:
prekidačem „doma sam – odsutan sam“ ili dobivanjem informacije od
protuprovalnog sustava (kad se uključi generalni protuprovalni sustav, sustav
grijanja ili hlađenja prima informaciju o našoj odsutnosti i prebacuje se na
štedljiv način rada).
Nemojte se zamarati kompliciranom izvedbom sustava; to je
briga stručnih osoba. Vaše je da iznesete svoje zahtjeve i želje i da date
predodžbu o vašim navikama i potrebama. Na osnovu toga stručna osoba izvršit će
programiranje sustava, podučiti vas kako upravljati sustavom i prepustiti vas
uživanju u vašem naprednom, automatiziranom domu.
AUTOMATIZACIJA U PRAKSI
Iako će o tome biti još riječi, pokušat ću vam u par kratkih
crtica opisati funkcioniranje automatizacije u praksi – međusobnoj ovisnosti
sustava i prioritetima.
Kao što je spomenuto, najveći prioritet imaju sustavi
zaštite; oni moraju u slučaju opasnosti bez našeg uplitanja izvršiti radnje
zaštite ili sprječavanja neželjenih situacija. Slijedi prikaz sustava prema
prioritetu i njihovih mogućnosti.
PROTUPOŽARNI SUSTAV: u slučaju detekcije dima ili požara
sustav daje zvučno upozorenje (sirena) ili upozorava nadležnu službu putem
dojavnika. U potpuno automatiziranom objektu u slučaju požara automatski se
zatvara dovod plina putem elektromagnetnog ventila, isključuje se rad
ventilacijskog sustava, zatvaraju se zaklopke na ventilacijskim vodovima kako
bi spriječili širenje požara ventilacijskim cijevima, zatvaraju se prozori i
isključuje napajanje električnom energijom. U sustavu je poželjna mogućnost
uključenja prozračivanja (automatskog podizanja svih roleta i otvaranja prozora
radi odimljavanja) nakon otklonjene opasnosti i puštanja sustava u rad.
DETEKCIJA PLINA: u slučaju detekcije istjecanja gradskog
plina iz plinovoda sustav mora zatvoriti dovod gradskog plina, dati zvučno
upozorenje i otvoriti prozore i podići rolete radi provjetravanja pod uslovom
da pri tome ne dolazi do iskrenja. U slučaju pojave požara nakon detekcije
plina sustav mora izvršiti radnje opisane u prethodnom odlomku.
DETEKCIJA UGLJIČNOG MONOKSIDA: uključuje zvučnu
signalizaciju, zatvara dovod plina i otvara prozore i podiže rolete.
NADZOR CENTRALNOG GRIJANJA može se integrirati u centralni
sustav nadzora; u slučaju kvara i porasta temperature iznad dozvoljene sustav
može isključiti dovod plina prema plinskoj peći i uključiti grijanje u svim
zonama kako bi se cirkulacijom rashladila voda u sistemu. Naravno, polazimo od
pretpostavke da je rast temperature prouzročio kvar sustava za regulaciju u
samoj peći.
ZAŠTITA OD POVRATNE VODE zatvara elektroventil na glavnom
kanalizacijskom vodu u slučaju rasta nivoa vode u kanalizaciji. Uz to uključuje
i signalizaciju za upozorenje, a bilo bi i poželjno da zatvori vodovodni ventil
kako ne bi sami uzrokovali poplavu puštanjem vode radi zatvorenog
kanalizacijskog odvoda.
PROTUPOPLAVNI SUSTAV: u slučaju detekcije istjecanja vode
sustav mora zatvoriti dovod vode putem elektroventila ugrađenog na vodovodnu
instalaciju te uključiti signalizaciju za upozorenje.
ZAŠTITA OD KIŠE: pri detekciji kiše sustav automatski
zatvara prozore i spušta rolete kako bi spriječio poplavu izazvanu ulaskom kiše
nošene vjetrom ili razbijanje prozorskih stakala u slučaju tuče.
ZAŠTITA OD VJETRA: u slučaju da anemometar detektira brzinu
vjetra veću od najveće dopuštene sustav zatvara prozore, spušta rolete,
isključuje centralni ventilacijski sustav i zatvara zaklopke na ventilacijskim
cijevima. Na taj način sprječavaju se štetne posljedice jakog vjetra (naglo
zatvaranje vrata i prozora, unos nečistoća nošenih vjetrom i slično).
ZAŠTITA OD SUNCA: ugradnjom senzora za nadzor količine
osvjetljenja i timera (ili samo timera) sustav može samostalno upravljati
spuštanjem i podizanjem roleta, zavjesa, tendi i sl. kako bi spriječio ulazak
prekomjerne svjetlosti u prostoriju. Rad sustava mora biti kvalitetno
programiran kako ne bi došlo do prečestog spuštanja i podizanja roleta tijekom
poluoblačnog dana.
ZAŠTITA OD VLAGE služi za isključenje ventilacijskog sustava
u slučaju ekstremno visoke vlage u zraku (magle). Pri ekstremnoj količini vlage
u zraku može doći do kondenzacije u ventilacijskom sustavu. Detekcija se vrši
senzorima za vlagu ili senzorima vidljivosti.
ZAŠTITA OD SMRZAVANJA integrira se u vanjsku vodovodnu
instalaciju; kad termostat očita pad temperature ispod dozvoljene, sustav
automatski zatvara dovod vode u vanjsku vodovodnu instalaciju i otvara ventil
za pražnjenje vanjske instalacije. Sustav nije reverzibilan; ponovo punjenje
mora se izvršiti ručno ili programirati tajmerom kako bi se spriječilo
nepotrebno pražnjenje i punjenje vanjskog vodovodnog sustava u slučaju stalnih
varijacija u temperaturi.
KOMBINIRANO NAPAJANJE VODOVODA služi za neprekidno
korištenje vode; u slučaju prestanka opskrbe vode iz gradskog vodovoda sustav
automatski prebacuje napajanje vodovodne instalacije na pomoćne izvore
(hidrofor, vodospremnik i sl.).
SUSTAV ZA ZALIJEVANJE: iako se u većini slučajeva sustavi
navodnjavanja travnjaka i okućnice izvode kao samostalni sustavi, postoji
mogućnost njihovog integriranja sa centralnim upravljanjem i mrežom senzora na
objektu; u tom slučaju navodnjavanje je potpuno automatizirano, ovisno je o
dobu dana, vjetru, kiši, godišnjem dobu i sl. Ugradnjom senzora protoka može se
izvršiti i zaštita u slučaju pucanja cijevi za navodnjavanje protiv nepotrebnog
gubitka vode.
PROTUPROVALNI SUSTAV služi za zaštitu objekta i uzbunjivanje
u slučaju provale. Međutim, svi prethodni sustavi mogu se integrirati u centralni
sustav za nadzor i zaštitu, u kojem se postavljaju navedeni prioriteti,
međuovisnosti i način signalizacije – uzbunjivanja. Prioriteti su vrlo bitni
radi mogućnosti istodobne aktivacije dva ili više sustava zaštite! U tom
slučaju centralni sustav mora izvršiti radnje prema zahtjevima prioriteta kako
ne bi npr. u slučaju detekcije požara sustav zatvorio prozore i isključio
ventilaciju, a tren kasnije u slučaju detekcije ugljičnog monoksida uključio
ventilaciju i otvorio prozore radi prozračivanja!
NEPREKIDNO NAPAJANJE (UPS) služi za napajanje uređaja u
slučaju nestanka električne energije. Sustav neprekidnog napajanja mora biti
vrlo selektivan kako bi uređaji koje napaja što dulje ostali pod naponom. Tako
se npr. može podesiti gašenje pomoćnog sustava za računala nakon desetak
minuta, koliko nam je dovoljno da pohranimo nepospremljene uratke. Sustav
centralnog grijanja i sustav zaštite imaju najveći prioritet; iako sustavi
zaštite imaju vlastiti izvor pomoćnog napajanja, neprekidno napajanje im produljuje
vrijeme rada u slučaju dugotrajnog nestanka električne energije. Tek pri
prestanku napajanja iz UPS – a sustavi nadzora prelaze na napajanje iz
vlastitih izvora rezervnog napajanja.
RASVJETA ZA NUŽDU može biti izvedena kao rasvjeta sa
vlastitim izvorom rezervnog napajanja ili kao rasvjeta s napajanjem iz UPS – a.
U bilo kojem slučaju bilo bi poželjno da se rasvjeta uključi pri aktiviranju
protupožarne zaštite. Što se pak tiče protuprovalnog sustava, u slučaju „tihog
alarma“ (dojavom u intervencijski centar) bilo bi poželjno onemogućiti
aktiviranje rasvjete za nuždu; u tom slučaju provalnici ostaju u mraku iako su
u međuvremenu isključili napajanje električne instalacije.
STALNA (NOĆNA) RASVJETA I DEKORATIVNA RASVJETA samostalno se
uključuje i isključuje putem luksomata i timera. Može se uključiti u sumrak i
isključiti u zoru, a može biti i selektivno upravljana – dio rasvjete se
isključuje kad odemo na spavanje, dio usred noći a dio tek u zoru.
RASVJETA PROSTORIJA može se integrirati u protuprovalni
sustav; pri aktivaciji alarma i u noćnim satima (što se određuje luksomatom i
programiranjem timera) može se izvesti uključenje i isključenje dijelova
rasvjete što daje dojam naše nazočnosti u objektu. Na isti način može se
izvršiti i automatsko centralno isključenje rasvjete pred zoru ili u određeno
doba po noći; na taj način sprječavamo nepotreban rad rasvjete po danu i u
slučaju odsutnosti.
VENTILACIJA: u slučaju ugradnje centralne ventilacije
upravljanje se vrši vremenskim programatorom (timerom) podešenim prema našim
potrebama. Upravljanje ventilacijom može biti integrirano u protuprovalni
sustav kako bi ventilacija bila isključena za vrijeme naše odsutnosti. U
slučaju požara ventilacija bi se morala isključiti i zatvoriti zaklopke.
Ventilacija bi morala biti u stanju i riješiti problem podtlaka za vrijeme rada
kuhinjske nape; u tom slučaju ventilacija se uključuje putem diferencijalne
tlačne sklopke kako bi se izjednačio tlak u prostorijama. Pri kombiniranom
grijanju ili hlađenju putem ventilacije sustav grijanja ili klimatizacije
određuje i protok zraka kroz ventilacijski sustav. U sustav ventilacije mogu se
integrirati i ovlaživači zraka, ionizatori, UV svjetiljke za sterilizaciju, oplemenjivači
zraka…
GRIJANJE može biti izvedeno kao klasično (sa jednim
termostatom) ili po zonama (sa više termostata i mogućnošću pojedinačnog
zagrijavanja svake zone). Sustav nadzora grijanja može uzeti u obzir
temperaturu u svakoj prostoriji, razlike u temperaturama ili naše posebne
zahtjeve (npr. potreba pojačanog zagrijavanja kupaone prije tuširanja ili
kupanja). U slučaju više izvora zagrijavanja (npr. plinska peć, toplinska crpka
i solarni paneli) sustav samostalno određuje ekonomičniji način zagrijavanja.
Prioriteti se postavljaju uzimajući u obzir i naše potrebe za toplom sanitarnom
vodom, doba dana, godišnje doba, vanjsku temperaturu itd. Bitno je u sustav
grijanja integrirati i mogućnost zaštite vodovodnih instalacija u objektu od
smrzavanja, što uz vatrodojavni sustav ima najveći prioritet.
KLIMATIZACIJA - HLAĐENJE može biti izvedena putem klima – uređaja,
zatim kao centralni sustav za klimatizaciju, kao centralni sustav sa
regulacijom klimatizacije po zonama i kao integrirani sustav klimatizacije i
ventilacije. Upravljanje se vrši kao i u slučaju grijanja, samo što se više
pažnje posvećuje boravku u određenim prostorijama: po noći nema potrebe hladiti
prostorije u kojima ne boravimo, već se klimatizacija preusmjerava samo na
spavaće sobe.
NADZOR POTROŠNJE u slučaju prevelike potrošnje električne
energije selektivno isključuje najveće potrošače (grijalice vode, električne
grijalice i sl.). Nadzor potrošnje može biti integriran i u protuprovalni
sustav; nadzor potrošnje automatski isključuje iz rada uređaje ili rasvjetu
koji ne trebaju biti u funkciji u vrijeme naše odsutnosti.
DIRIGIRANA POTROŠNJA služi za upravljanje potrošnjom
električne energije; uključuje velike potrošače električne energije samo za
vrijeme niže tarife (jeftinije struje).
CENTRALNIM AUDIO SUSTAVOM može se upravljati na više načina:
ručnom regulacijom, scenarijem ili uslovljeno; u slučaju pritiska na zvono pred
ulaznim vratima ili zvonjave telefona može se stišati ili isključiti
reprodukcija glazbe u pojedinim prostorijama.
SCENARIJI su skupine operacija koje se izvršavaju samo jednom
upravljačkom radnjom (npr. pritiskom na jednu tipku). Biti će detaljno opisane
u poglavlju „Domotika“.
PRILAGOĐENI PROGRAMI su skupine željenih operacija i
funkcija koje se izvršavaju ako se zadovolji neki uvjet (npr. spuštanje svih
roleta, paljenje rasvjete i pojačanje intenziteta grijanja/hlađenja u sumrak).
Prilagođenim programima upravljaju senzori.
KOMBINIRANE FUNKCIJE su mješavina scenarija i prilagođenih
programa. Tako se npr. putem scenarij može upravljati radom pojedinih roleta,
spuštanjem svih roleta u sumrak upravlja se putem prilagođenih programa, ili
pak je upravljanje uslovljeno aktivacijom nekog od sustava nadzora. Međutim,
upravljanje svim roletama možemo obaviti i ručno, i to na više načina:
spuštanje ili podizanje svih roleta istodobno, ili pak kaskadno – naredna
roleta počinje sa spuštanjem tek kad se prethodna spusti do kraja. Na isti
način može se vršiti i uključenje vanjske rasvjete (uključenjem pojedinih
dijelova rasvjete sa razmacima od nekoliko sekundi) i sl.
DALJINSKA KONTROLA je sastavni dio naprednog sustava
automatizacije; putem GSM uređaja ili Interneta možemo u bilo koje doba i sa
bilo kojeg mjesta nadzirati i upravljati sustavom. U slučaju opremanja kuhinje
naprednim kuhinjskim uređajima putem daljinskog nadzora možemo upravljati i
pripremom hrane!
Iz opisanog vidimo obim i složenost automatizacije! Navedeni
sustavi integriraju se u sustav centralnog napajanja i djeluju kao jedna
cjelina prožeta uslovima i međuovisnostima čija je namjena upravljanje bez
potrebe za našim rukovanjem i stalnom regulacijom pojedinih elemenata sustava!
Današnji napredni sustavi omogućuju opisanu automatizaciju, a trendovi na tom
području usmjereni su prema potpunoj automatizaciji sa tek minimalističkim
potrebama za najosnovnijim upravljanjem. S vremenom će sustavi biti sposobni
prepoznati i naše namjere, tako da će u bliskoj budućnosti postojati sustavi
kućnih instalacija bez potrebe za upravljanjem putem prekidača i slično.
PLANIRANJE, PROJEKTIRANJE, IZVEDBA
Dva osnovna problema kod planiranja i odabira modela
naprednih kućnih sustava je neupućenost i nekoordiniranost. U mnogo slučajeva
majstori „starog kova“ jednostavno ne prihvaćaju nove, napredne sustave bilo
zbog male potražnje za njima, bilo zbog edukacije koju moraju proći kako bi
usvojili nove sustave. Također, velika kočnica je i nekoordiniranost različitih
grana uslužnih djelatnosti. Naime, napredni sustav se sastoji od nekoliko
različitih tipova instalacija; postoje majstori koji su doslovno eksperti u
svom području, ali problem nastaje kad moraju objediniti svoje sposobnosti sa
ostalim područjima naprednih instalacija, koji donedavna ničim nisu bili
povezani. Problem su i „majstori za sve“, koji pošto – poto sklapaju poslove
obećavajući brda i doline, i na kraju kao produkt neupućenosti i nestručnosti
dobivamo neki necjelovit sustav „koji je, dakako, najbolji na svijetu“.
Poučen iskustvom moram se na tren osvrnuti i na projektante;
oni odrade svoj posao u skladu sa informacijama kojima raspolažu i koje
dobivaju sa različitih izvora, od različitih izvođača radova. Projektanti su
ljudi sa velikim teoretskim znanjem, i pod uslovom da prate razvoj
instalacionih sustava njihov uradak je vrlo korektan. Ali, upravo radi zbrke i
nepovezanosti informacija i nekoordiniranosti u pripremi naprednog sustava
dolazi do projekata u kojima nedostaju pojedini funkcionalni elementi što
iskustveno shvatimo tek kad je sustav ugrađen.
Radi najefikasnijeg planiranja – budite uporni! Raspitajte
se kod većeg broja projektanata i izvođača o svim mogućnostima i prednostima
koje pružaju napredni sustavi instalacija. Uz prikaz stručnih, zamršenih i
laiku neshvatljivih projekata zatražite i grafički prikaz sustava u 3D obliku
(vidi sliku); istina da on košta, ali tako ćete steći predodžbu o onome u što
ulažete nemalu investiciju i izvršiti moguće korekcije prije početka radova.
Odaberite osobu od povjerenja koja razumije funkcioniranje sustava i postavite
ga kao „ekstrakoordinatora“, to jest osobu koja će prikupljati informacije, objasniti
vam prednosti svakog sustava i njihov način rada te vas na vama razumljiv način
educirati o upravljanju sustavom. Nadalje, ta osoba će koordinirati razmjenu
informacija između različitih timova zaduženih za projektiranje i izvedbu samih
sustava, nadzirati ugradnju i biti nazočan puštanju u pogon, uhodavanju i
ispitivanju sustava.
Problematičan zahtjev, zar ne? A što se tiče izvođača
radova, odaberite samo provjerene izvođače sa iskustvom, pazeći pri odabiru da
vam ne „uvale mačka u vreći“. Obratite
pozornost na mogućnosti servisiranja, i zatražite garancije na ugradnju i
funkcioniranje sustava.
UPUTSTVO ZA UPOTREBU (RUKOVANJE)
Uz svaki proizvod isporučuje se uputstvo za rukovanje.
Sustav instalacija je kompliciran proizvod, a tek u iznimno rijetkim
slučajevima se pri primopredaji dobiva uputstvo za upotebu. Doduše, ne bi
trebali cjepidlačiti i tražiti uputstvo za jednostavnu dogradnju instalacije;
potrebni podaci o instalaciji čitljivi su iz projektne dokumentacije.
Međutim, u slučaju napredne instalacije na koju se osobama
nevičnim baratanju tehničkim novotarijama iznimno teško priviknuti, a uz to
predstavlja i vrlo kompliciran završni proizvod, zatražite uputstvo za
rukovanje. Vi niste stručna osoba da bi mogli savladati upravljanje instalacijom
iz izuzetno komplicirane projektne dokumentacije.
Uputstvo mora biti krajnje jednostavno; mora sadržavati opis
i funkciju svakog elementa te postupak u slučaju kvara. Što se tiče
programiranja i naknadne promjene parametara u sustavu, za to je zadužena
stručna osoba pa uputstvo za upotrebu ne treba sadržavati podatke te vrste.
Na slici je prikazan jednostavan prikaz malog dijela
uputstva za rukovanje; pojednostavljen tlocrt prostorije sa prikazom rasporeda
elemenata, te radi lakšeg snalaženja slikovni prikaz i numeričke oznake svakog
elementa. Kratak opis slijedi nakon prikazane slike:
PROSTORIJA:
BLAGOVAONA
RASVJETA:
A – plafonjera, grlo E27, max. 60 W - 15 (osigurač broj 15 u razvodnom ormariću)
B – ugradbena armatura, grlo E14, max. 40 W - 15
PREKIDAČI:
1/1 - 1 Prekidač izmjenični glavne rasvjete A -
15
1/1 – 2 Prekidač obični dekorativne rasvjete B - 15
1/2 – 1 Prekidač za upravljanje roletama (lijeva) - 28
(gornja tipka
za podizanje, donja tipka za spuštanje, uputstvo za rukovanje priloženo)
1/2 – 2 Prekidač izmjenični glavne rasvjete A - 15
1/2 – 3 Prekidač za upravljanje roletama (desna) - 28
(gornja tipka
za podizanje, donja tipka za spuštanje, uputstvo za rukovanje priloženo)
Osjećam da bi se u ovim uputama snašao i najveći laik.
Slikovni prikazi, brojčane i slovne oznake su jednostavni i razumljivi, opisi
funkcija su sažeti i sadržavaju samo najbitnije upute; broj na kraju svakog
reda označava broj osigurača navedenog elementa u razvodnom ormariću. Opaska u
opisu „uputstvo za rukovanje priloženo“ ne odnosi se, naravno, na prekidač već
na elektromotorni pogon za podizanje roleta. Naime, svaki električni uređaj ima
garantni list i uputstvo za rukovanje; iste vam je izvođač dužan predati
prilikom primopredaje instalacije. Nemojte zaboraviti da su moduli za izvedbu
automatizacije skupi uređaji koji se obavezno isporučuju s uputstvom za
rukovanje i garantnim listom; obavezno ih zatražite. Također zatražite detaljnu
pismenu garanciju na učinjenu montažu instalacije uz navođenje garantnog roka i
vremena obveznog osiguranja nabave rezervnih dijelova.
„GOSPODAR SITUACIJE“
U čemu je prednost napredne instalacije?
Za početak počujte kratku priču iz davnine: bijaše to u
teška vremena naše mnogonarodne tvorevine kad su rasipničku krizu pokušali
riješiti „stabilizacijom“. Toplo je kasnoproljetno jutro, elektroradiona na
periferiji grada, i u njoj desetak drugova u radnim kombinezonima udarnički
ispunjava dnevni zadatak – izradu elektroinstalacijske opreme. Kad odjednom
idilu sunčanog jutra ispunjenog cvrkutom šarenih ptičica i opojnim mirisom
rascvjetalog drveća burno prekine zapuhani i vidno ljutit šef! Zastane on
nasred radione, pogledom preleti po drugovima i onako zadihan viknu najbližem
do sebe: „uključi termoakumulacionu peć na maksimum“! Pogledasmo se u čudu
misleći da toplina nadolazećeg ljeta vrlo nepovoljno utječe na našeg inače
staloženog i smirenog šefa, kad on ispunjen nestrpljenjem ponovi: „uključi tu
peć, i neka radi dan i noć, na maksimumu“! Šef je šef, u njega se ne sumnja jer
je uvijek u pravu, i izvršismo mi njegovu naredbu. Tada on sjedne na rasklimani
radionički stolac, duboko uzdahne i objasni nam…
Da ne duljim s prozaičnim opisivanjem, kvaka je bila u
vijesti u novinama da će od narednog mjeseca sva domaćinstva u državi bratstva
i jedinstva morati bratski pridonijeti mjerama stabilizacije i jedinstveno
smanjiti potrošnju električne energije za 10%, što će se strogo kontrolirati i
teško kažnjavati u slučaju neposluha. Šef nam je objasnio: na čemu da uštedimo
10%? Da radimo u mraku? Uz svijeće ili petrolejku? Da bušimo ručnom bušilicom?
Radiona je radila na optimumu, točno onoliko prema potrebi. A smanjenje od 10%
moglo bi se ostvariti jedino uz ukidanje nekog procesa za koji smo rabili
električne uređaje. Ovako ćemo na umjetan ali praktičan način povećati
potrošnju do narednog očitanja brojila. Koliko se sjećam, ideja o smanjenju
potrošnje nije zaživjela u stvarnosti; umjesto nje dobili smo redukcije struje!
Priča druga. Mali marketinški nonsens: „ugradite napredni
sustav elektroinstalacije jer ćete na taj način ostvariti uštedu u potrošku
električne energije od 20%“! Ma dajte molim vas! Kakva ušteda, na čemu? Ako smo
energetski osviješteni ionako smo već odavno ugradili štedne žarulje. Postojeći
sustavi rade optimalno; iako postoji malo manevarskog prostora za uštedu, pitam
se što bih morao promijeniti da uštedim 20%? Imam ugrađenu dirigiranu
potrošnju, sustav rasvjete preko luksomata, senzore u hodnicima koji ne dozvoljavaju
nepotreban rad rasvjete, centralno upravljanje dijela rasvjete, sva rasvjetna
tijela su sa štednim ili LED žaruljama… Što od toga da isključim? Čega da se
odreknem? Doduše, ljudi koji žive rasipnički i neekonomično ("po
starom") ostvarit će uštede nakon ugradnje naprednih sustava, ali uz uslov
da uz instalacije promijene i svoj način razmišljanja.
Koja je poanta ove dvije priče? Prije odgovora na to pitanje
moramo razmotriti naš pristup naprednim instalacijama. Istina, svi težimo
energetskoj učinkovitosti i uštedi, ali već samom ugradnjom naprednih sustava
odabrali smo najoptimalnije i najučinkovitije rješenje! A ugradnjom npr. zemnog
izmjenjivača topline uštede mogu biti još i veće.
Budimo iskreni i realni: osoba koja ulaže nekoliko desetaka
pa i stotinjak tisuća kuna u napredni
sustav instalacija vjerojatno neće odobriti sakaćenje sustava kako bi ostvario
uštedu od stotinjak kuna mjesečno. U mom slučaju – sustav grijanja spojen je na
centralnu kotlovnicu i o uštedi i energetskoj učinkovitosti mogu samo sanjati!
Ušteda pak od desetak posto na utrošku električne energije značila bi ili
hladnu vodu u bojleru ili život u mraku i bez TV-a, za tridesetak kuna uštede?
Za ispunjenje uslova apsolutne energetske učinkovitosti
moramo zadovoljiti sve kriterije prilikom pripreme za početak radova:
planiranje termo – izolacije zidova, krova i temelja (jer bez izolacije temelja
dobili ste dobro izolirane zidove
uronjene u hladnjak – zemlju), zatim kvalitetne stolarije koja zadovoljava sve
kriterije izolacije i nepropusnog brtvljenja, planiranje ulaznih termo – zona
(tj. povezanih prostorija prema ulazu u kojima se energija prilikom prolaska
gubi kaskadno), naprednih instalacija i sustava i na kraju, kao jedan od
najbitnijih faktora, promjene načina razmišljanja, tj. prilagodbe potpuno novom
sustavu! Čemu svijest o energetskoj učinkovitosti ako zimi nekontrolirano
grijemo prostorije a zatim, kad nam je prevruće, hladimo otvaranjem prozora?
Poanta ovih dviju priča i cjelovite priče o naprednim
sustavima je funkcionalnost i jednostavnost! Naime, kad bi sve upravljačke
elemente naprednih sustava (prekidače, utičnice, senzore, termostate,
upravljačke jedinice…) posložili na stol jedne do drugih vjerojatno bi dobili
izgled upravljačkog pulta Boeinga 747! Bez obzira na to, uhodani sustav je vrlo
jednostavan za upravljanje, čak znatno
jednostavniji od klasičnih instalacija! Umjesto vas velik dio posla čini automatizacija, rješavajući vas tako
brige o sustavima na kojima ste morali vršiti stalne korekcije.
Automatizacija i
funkcionalnost uvod su u jedan komforniji način života, neopterećen stalnim
regulacijama i brigom o sustavima, a jednostavnost i svestranost upravljanja
tako opširnim i kompliciranim sustavom učinit će vaš svijet opuštenim i
bezbrižnim, a kao osobu u čijim je rukama moć nadzora nad tim svijetom učiniti
će vas neupitnim „gospodarom situacije“!
